"Nije dovoljno željeti biti sretan. Za sretnost se treba izboriti. Za sretnost, za biti sretan, treba hrabrost. Ona hrabrost koja će me učiniti spremnim da budem ono što jesam, sa svojom prošlošću onakvom kakva je, sa svojim karakterom, svojom naravi onakvom kakva je. Potrebna je hrabrost koja će me učiniti spremnim da ljubim onako kako je znam ljubiti, i da umirem za druge onako kako je to znam. Za sretnost je potrebna ona hrabrost koja će se izboriti za vlastitu slobodu i drugima darovati njihovu slobodu da žive iz onoga što oni uistinu jesu", piše fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

Evanđelje kaže da je Josip bio “pravedan” upravo zato što se pokoravao zakonu kao i svaki pobožni Izraelac. Ali u njemu ljubav prema Mariji i povjerenje koje ima u nju sugeriraju način koji zadržava poštivanje zakona i čast zaručnice: odlučuje potajno i bez buke razvrgnuti zaruke, ne podvrgavajući je javnom poniženju. On bira put potajnosti, bez suđenja i osvete. Kolike li svetosti u Josipu! Mi, koji čim do nas dođe nešto po principu rekla-kazala ili doznamo nešto loše o nekome, odmah počnemo ogovarati! Josip, pak, šuti.

"Advent je više nego bilo koje drugo vrijeme u liturgijskoj godini – marijansko i Marijino. Svibanj i listopad možda jesu tzv. „marijanski mjeseci“, ali ih došašće u svemu nadvisuje. Ni u jednom drugom vremenu se u tolikoj mjeri ne govori o Mariji kao u ovome, pripravnome za Božić", poručio je fra Ivan Marija Lotar o Marijinoj nezaobilaznosti u vrijeme došašća.

Kada razmišljamo o kući, mislimo na stabilnost. Kuća je nešto definitivno, trajno, postojano. To je mjesto gdje se stvaraju sjećanja. Međutim, velike su šanse da naš dom iz djetinjstva više nije tu. Ta stara sjećanja više ne pripadaju stvarnom mjestu na koje se čovjek može vratiti. Takav je, uostalom, život. Neka ovo razmatranje bude stalni podsjetnik da navike, poput kuća, mogu biti ili trajne (sagrađene na stijeni) ili privremene (sagrađene na pijesku).

"Ruke su joj drhtale dok je pismo odlagala na stol. Zašto Gospodin dolazi meni u posjet? Nisam ni po čemu posebna, nemam ništa čime bih ga počastila. Razmišljajući tako, Marta je prebirala po praznim policama svoje oskudne ostave. "

"Nismo mi umorni od života, mi smo željni života, željni smo onih lijepih osjećaja, željni pažnje, nježnosti, lijepih riječi, željni da netko kaže da nas voli i da uzvratimo ljubav."

Centar za duhovnost i kulturu Igancije poziva vas na radionicu „Unutarnje kušanje i proživljavanje… piva". Broj sudionika ograničen je na 30, a više informacija donosimo u nastavku.

"Moli da Gospodin stalno blagoslivlja tvoje srce. To čisti maštu i podsvijest od ružnih i zlih sjećanja, a unosi pobjedu dobra nad zlom, svjetla nad tamom, i ispunja srce Božjim pogledom na život i svijet. Što ti je srce punije Božjeg blagoslova, to ćeš se lakše oprijeti napasti na grijeh, ali i svakoj nervozi, negativnom izazovu, gruboj kritici, napadu i niskim udarcima. Dok je u tvom srcu Božji blagoslov, a tvoja svijest stoji pred Gospodinom, mir će biti pratilac tvoga dana i tvoje noći. Sve nevolje, nesuglasice i neugodnosti odjednom ćeš moći strpljivo podnijeti i osjetit ćeš da imaš više snage za nepodnošljive situacije, te da je u tebi veća ljubav za druge ljude. To je način na koji te blagoslov mijenja", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Za bolji svijet".

Ne dopustite da sljedeći dan započne ratom. Zato se pomirite prije nego pođete leći. Uvijek zapamtite: nikada nemojte završiti dan, a da se niste pomirili. I to će vam pomoći u bračnom životu. Ovaj put od zaljubljenosti do zrele ljubavi zahtjevan je izbor, ali moramo ići tim putem.

Dragi sveti Josipe, dok prebivaš u Gospodinu, siguran u njegovu apsolutnu moć i dobrotu, pogledaj na me. Molim te, primi moju potrebu u svoje srce, sanjaj je i prikaži je svome Sinu.