"Što je doista temelj mog života?" pitanje je i tema večernje meditacije u kojoj razmišljamo o vlastitom životu i svakom njegovom području - o obitelji, poslu, društvu, hobijima... o svakom i najmanjem dijelu života možemo promišljati dok gledamo video u prilogu. Pritom možemo razgovarati s Bogom o onome što nas muči.

Monsinjor Vinko Pulišić prije više od 100 godina u Pastirskom listu dao je ove upute o potrebi i o dužnosti molitve, o duhovnim i vremenitim koristima molitve, te o načinu kako da molimo i za koga da molimo.

Priče imaju način da privuku zadivljenu pažnju i pouče nas stvarima koje ne možemo naučiti ni na koji drugi način. Moram napraviti plan čitanja. Čips je tako dobrog okusa, a Netflix jednostavno zna što želim gledati. Internet će uvijek biti ukusnija poslastica, ali nikada neće zadovoljiti kao dublje čitanje. I mislim da većina nas može iz iskustva potvrditi ono što znanost predlaže: da bismo bolje molili, potrebno nam je više čitanja u našim životima.

"Kako mi je klinička smrt promijenila život" bila je tema emisije "Duhovno-duhovite večeri" koju je u utorak, 18. siječnja vodio fra Stjepan Brčina iz zagrebačkog samostana na Svetom Duhu. Gost emisije bio je Dalibor Prochazka, autor, kantautor, učitelj, pisac i glazbenik.

"Gdje je smjelost, odvažnost slijediti Isusa u svim prilikama u kojima nas poziva i izaziva? Njegova riječ je riječ slobode i oslobođenja", poručuje fra Tomislav Pervan.

Prvi neodvojivi blagoslov naše bliskosti s Duhom Svetim je dublja blizina i s Gospodinom Isusom. To je ljubav “izlivena u naša srca po Duhu Svetom” (Rim. 5,5) koja nam omogućuje da uistinu “vidimo” tko je Gospodin Isus i rastemo u ljubavi prema njemu. Privlačeći naša srca Isusovoj ljepoti i nježnosti, Duh Sveti nam otkriva, prije svega, dubinu beskrajne ljubavi Boga Sina prema nama.

"Stvoritelj je tebi darovao tebe. Jesi li se prihvatio? Što je sudbonosno? Samo dvoje: ti si prvo važan, a onda tvoj Stvoritelj. Ako sebe prihvaćaš, tad pođi Stvoritelju da te ozdravi, sačuva, ohrabri. Sebe prihvatiti, a kod Stvoritelja naći razvoj, smisao i ostvarenje svih svojih čežnji", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Hagioterapija u susretu s čovjekom".

Katolicima nema ničeg tako prirodnog od činjenja znaka križa. Križamo se prije i poslije molitve; križamo se u misnoj liturgiji; znak križa činimo kada se blagoslivljamo svetom vodom. Ipak, iako ovaj znak često pravimo bez razmišljanja, on je jedno od najmoćnijih duhovnih oružja koje imamo na raspolaganju.

Svi oni koji su ostavljeni, postaju dragocjeni, izabrani od Boga i oni će biti zaručeni i udati. Zvuči nevjerojatno, ali takva je Božja logika. Nadalje, u Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. Bog drži u svojoj ruci zlatnu krunu, vijenac koji nosi na svojoj glavi. Gleda u svoju ruku, gleda u krunu i vijenac i govori "o kako je to predivno blago, to je moje blago". Bog iznova izgovara riječi "Ti si moja milina, ti si moje dijete".

S vremena na vrijeme netko me zamoli da navedem najveću priču koju sam pokrio (vjerojatno smrt pape Ivana Pavla II.), ili priču koja najviše iznenađuje (jednostavno, ostavka Benedikta XVI.). Rijetko me pitaju da navedem najinspirativniju priču. Moj odgovor na to pitanje mogao bi iznenaditi mnoge čitatelje.