Na Božić prenosimo propovijed iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Krešimira Čuture, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, vicerektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Krešimir Čutura, između ostalog poručuje: "Nekada za sreću nije dovoljno izvanjsko blještavilo niti ono što je tu sa svrhom da se konzumira. Nekada čovjeka muče ozbiljnija pitanja. Nekad, kad je u životnim krizama, traži smisao, traži potpuni i neiscrpivi smisao. Zašto se rađamo, zašto postojimo, zašto radost, zašto tuga, zašto patnja, starost, smrt...? Sami sebi ne možemo odgovoriti. No, Bog kojem vjerujemo, koji nas je stvorio, koji se utjelovio, koji nas je otkupio i spasio, može nam dati odgovore i konačan smisao."

Iznad svega prijatelju moj, želim ti Boga za Božić jer bez Njega noć ne bi bila svjetlom obasjana i uboga štalica postala bi odveć obična i hladna.

"Bijaše zacijelo sat nakon porođaja kad Marija pozove svetog Josipa koji još uvijek bijaše u molitvi. Kad joj se približi, u pobožnosti, veselju i poniznosti baci se ničice, a Marija ga opet zamoli da pogleda sveti dar neba. Tad on uze Isusa na ruke… Potom ga (Marija) položi u jasle, što bijahu ispunjene rogozom i drugim mirisnim biljem, iznad kojih bijaše prostrt pokrivač, koji je visio sa strana", zapisala je blažena Anna Katharina Emmerich.

"Slavimo Isusovo rođenje, držimo se starih običaja, posjećujemo obitelj i ostajemo na tome. Ali ako želimo prodrijeti u otajstvo Božića, moramo si u sjećanje dozvati zašto se Isus rodio i što je to Bog došao tražiti ovdje na zemlji. Sigurno se i o ovoj temi može naširoko govoriti, no obično se navode četiri razloga zašto je Bog postao čovjekom", piše vlč. Tomislav Šagud.

Na Badnjak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, u propovijedi poručuje: "Bog se nije rodio kao ratnik koji će mačem istjerivati pravdu, nego kao dijete koje treba majku, njezino mlijeko, brigu i odgoj. Bog je htio biti jedan od nas: krhko ljudsko biće koje prolazi kroz sav život, od rođenja pa do smrti".

Mi kršćani pak možemo reći: „Kad Bog zavoli, uzme lik djeteta i na sve pristaje bez puno pitanja“. Svima želim blagoslovljeno Božje ušatorenje u vašim životima! Napisala je sestra Maja Ivković, školska sestra franjevka Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.

"Znaš li da na Božić ne moraš imati savršenu frizuru i novi pulover? Znaš li da je Božićno drvce najljepše kad se kiti zajedno sa obitelji i da ispod njega ne moraju biti najskuplji pokloni, pokloni kupljeni na kredit, pokloni koje ćeš kasnije otplaćivati svaki mjesec, radeći dva posla i mrmljajući zbog toga jer su djeci već dosadile skupe igračke?", piše p. Stjepan Ivan Horvat na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Pod svime izvanjskome i u tebi poput vrela teče Božić. Nađi neki mirni kutak, opusti se, neka te preplavi sveta Nazočnost ove noći, dopusti tišini da govori glasnije od buke, otvori srce i osluškuj kako se Život – pisan velikim slovom – smješta među nas, da nas opet porazmjesti svakog na svoju baštinu i svoje ognjište darovano od Boga. Neka Bog progovori u tvome srcu, da bi Mu ti mogao odgovoriti životom", piše prof. Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

Dijete uči preko svog vlastitoga oca postati samostalan i samoinicijativan. Nije presudno hoće li se otac – u procijeni drugih – pokazati uzornim. Bitno je da je pristupačan djetetu i da ga prihvaća. U svijetu rada današnji očevi „blistaju“ što nisu uz svoju djecu – pa čak ako su fizički prisutni.

"Isus se rodio za tebe, imenom i prezimenom, a ne za tamo nekoga. Primi ga! Dočekaj ga! Voli ga!", poručio je župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar.