Životna utrka za materijalnim bogatstvom, za novcem, ugledom, položajem, slavom, zemaljskim uspjehom i slično, ne donosi čovjeku trajnu radost. Trajnu radost, dakle, može osjetiti samo onaj koji ozbiljno i u potpunosti bude na strani Božjoj.

Neki su također ispričali kako su vidjeli Padre Pija da drži Dijete Isusa. Ne porculanski kip, nego Dijete Isusa u čudesnoj viziji Padre Pio se je posebno radovao polnoćki, koju je slavio svake godine, pažljivo i po nekoliko sati. Njegova je duša bila uzdignuta k Bogu s velikom radošću, koju su drugi mogli lako zamijetiti.

Mnogo se nevolja sručilo na nas u ovom vremenu, ali nada je jača, jer “dijete nam se rodilo” (Iz 9, 5). Ono je Riječ Božja, koja je postala djetešce, koje zna tek plakati i koje za sebe treba pomoć. Htio je učiti govoriti, kao i svako drugo dijete, kako bismo mi naučili slušati Boga, našeg Oca, slušati jedni druge i razgovarati kao braća i sestre. O Kriste, rođeni za nas, nauči nas kročiti s tobom putovima mira!

"Ti ga voliš vidjeti kao svemoćnog Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon Sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u tvoj svijet. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika Boga. Samo takav je Bog i nema ga ovdje na zemlji drukčijeg. Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu. Nemoj pobjeći u simboliku. On jest čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je on, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

Na Božić prenosimo propovijed iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Krešimira Čuture, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, vicerektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Krešimir Čutura, između ostalog poručuje: "Nekada za sreću nije dovoljno izvanjsko blještavilo niti ono što je tu sa svrhom da se konzumira. Nekada čovjeka muče ozbiljnija pitanja. Nekad, kad je u životnim krizama, traži smisao, traži potpuni i neiscrpivi smisao. Zašto se rađamo, zašto postojimo, zašto radost, zašto tuga, zašto patnja, starost, smrt...? Sami sebi ne možemo odgovoriti. No, Bog kojem vjerujemo, koji nas je stvorio, koji se utjelovio, koji nas je otkupio i spasio, može nam dati odgovore i konačan smisao."

Iznad svega prijatelju moj, želim ti Boga za Božić jer bez Njega noć ne bi bila svjetlom obasjana i uboga štalica postala bi odveć obična i hladna.

"Bijaše zacijelo sat nakon porođaja kad Marija pozove svetog Josipa koji još uvijek bijaše u molitvi. Kad joj se približi, u pobožnosti, veselju i poniznosti baci se ničice, a Marija ga opet zamoli da pogleda sveti dar neba. Tad on uze Isusa na ruke… Potom ga (Marija) položi u jasle, što bijahu ispunjene rogozom i drugim mirisnim biljem, iznad kojih bijaše prostrt pokrivač, koji je visio sa strana", zapisala je blažena Anna Katharina Emmerich.

"Slavimo Isusovo rođenje, držimo se starih običaja, posjećujemo obitelj i ostajemo na tome. Ali ako želimo prodrijeti u otajstvo Božića, moramo si u sjećanje dozvati zašto se Isus rodio i što je to Bog došao tražiti ovdje na zemlji. Sigurno se i o ovoj temi može naširoko govoriti, no obično se navode četiri razloga zašto je Bog postao čovjekom", piše vlč. Tomislav Šagud.

Na Badnjak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, u propovijedi poručuje: "Bog se nije rodio kao ratnik koji će mačem istjerivati pravdu, nego kao dijete koje treba majku, njezino mlijeko, brigu i odgoj. Bog je htio biti jedan od nas: krhko ljudsko biće koje prolazi kroz sav život, od rođenja pa do smrti".

Mi kršćani pak možemo reći: „Kad Bog zavoli, uzme lik djeteta i na sve pristaje bez puno pitanja“. Svima želim blagoslovljeno Božje ušatorenje u vašim životima! Napisala je sestra Maja Ivković, školska sestra franjevka Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.