Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

"Ne mogu reći da sam često dobivala utjehe prilikom zahvaljivanja nakon mise; možda je to vrijeme kada najmanje primam. Međutim, smatram da je to vrlo razumljivo budući da sam se ponudila Isusu ne kao ona koja želi svoju vlastitu utjehu u Njegovu posjetu, nego jednostavno da ugodim Onome koji mi se daje", riječi su svetice malog puta, Terezije iz Lisieuxa. Mnogi služe Isusu kad ih tješi, ali malo tko pristaje praviti društvo Isusu koji spava na uzburkanom valovlju ili pati u vrtu agonije!

Da bismo ušli u ovo radosno zajedništvo, moramo pozorno slušati sve što nam Bog objavljuje. Moramo slušati ne "filtrirajući ništa", spremni djelovati na svaku riječ koju nam On govori. Ne možemo se nadati radosti kada biramo samo ono što je po našem ukusu ili ono što je kulturno prihvatljivo. Bit ćemo frustrirani u našem odnosu s Njim kada ga namjerno povremeno utišamo.

Raspelo je u središtu ljudskog iskustva i sve preobražava.

Ljudska duša sama po sebi, kada hoće u jasnoću, već zna da joj valja srušiti lažni ponos i priznati krivnju. Duša, kad god joj dopustimo da živi po svojim nutarnjim zakonima, dođe u blizinu onoga što je kršćanstvo kodiralo u sakramentu ispovijedi: griješim, kajem se, tražim oproštenje, ulazim u jasnoću i život ponire u dubinu.

Sveto pismo, predaja i sveci svjedoče o ulozi Marije kao Božje izabranice u porazu zlih duhova.

Mogu li svi svećenici davati odrješenje od grijeha pobačaja? Kada i u kojoj prigodi se koristi svijeća koju dobijemo na obredu krštenja? Dopušta li Crkva umjetnu oplodnju i kako se po crkvenom nauku nositi s neplodnošću? Htio bih prijeći na katoličku vjeru, s kime mogu razgovarati? Na ova i druga pitanja u petak, 28. siječnja u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" odgovarao je vlč. Antun Sente st., župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.

"Budući da sa svoje strane možemo malo ili ništa učiniti, treba osluškivati rast klice. Najprije u svome srcu. Bog se sam brine za rast. Treba osloboditi vlastito srce da bude prijamljivo tlo za riječ o kraljevstvu. Treba samo vjerovati u mogućnost rasta malenoga u vlastitom biću. I biti nepovjerljiv prema svemu što se izdiže, strši, nadima. Tek tako čovjek na kraju spoznaje da je sve dar i milost. Da je po sebi egzistencijalno nemoćan", piše fra Tomislav Pervan.

Uz blagdan sv. Tome Akvinskog prenosimo poveznice na e-knjige sv. Tome Akvinskog "Izbor iz djela" sv. 1 i sv. 2. uz uvodni životopis, izbor i predgovor koji potpisuje Branko Bošnjak. Tekstove su preveli Veljko Gortan i Josip Barbarić, a izdavač knjiga je ITP Naprijed, Zagreb.