Tko smo mi u životu drugih? Tko smo mi da odlučujemo tko je vrijedan života, a tko nije? Koga nije šteta, a koga bi bilo dobro poštedjeti? Tko smo mi da u nečijem životu budemo razdjelnica između sreće i patnje, između smirenosti i tjeskobe, između života i smrti? Između novih početaka i konačne nemogućnosti? Tko smo mi da se izdižemo iznad ikoga?

Na 31. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. mr. sc. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i župni upravitelj Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. "Bog će te uvijek ljubiti, bez obzira kakav si. I takva ljubav koja ničim nije ograničena slama čovjeka i u njemu potiče obraćenje", poručuje vlč. Brkić.

Pred kraj liturgijske godine Crkva stavlja najstariji zapis Novoga zavjeta. Sveti Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima poručuje kršćanima: "Uvijek molimo za vas da vas Bog naš učini dostojnim poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra. Neka onaj tko je Kristov snažno u životu tu želju i potvrđuje."

U Jerihonu se čovjek popeo na drvo tražeći Isusa, ali tko je koga zapravo tražio?

Bit će sve u redu. Svi vjetrovi kad-tad utihnu. Na svakome se tamnome nebu kad-tad pojave zvijezde. Nekad kad ti se učini da se Bog skrio ili kad ti se učini da si se ti svojim grijesima od Njega sakrio, sjeti se da Dobrota Gospodnja nije nestala.

"Isus je dao primjer. Smjestio se među najniže u ljudskom društvu, među sirotinju, ponižene, obespravljene i odatle je započeo svoju mirotvornu revoluciju u svijetu. Želimo li biti Kristovi, moramo potražiti Krista ondje gdje je on osobno", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Mi koji nismo imali potrebu za nekim spektakularnim obraćenjem, iako svi imamo potrebu obraćenja i to svaki dan, sebe bismo lakše mogli prepoznati u onima koji svojim pogledom i ponašanjem ometaju Zakeja da dođe do Isusa. Ta svjedočanstva i nisu baš nešto zanimljiva. Zapravo su tužna. Trebali bismo, mi kršćani, Crkva, biti oni koje druge dovode Isusu, a mi im ponekad, nadam se da je samo ponekad, priječimo put k njemu", poručuje riječki nadbiskup Mate Uzinić uz promišljanje nad nedjeljnim evanđeljem.

Molimo za članove svojih obitelji i prijatelje koji su malo prije nas prošli ovim putem, ali i za sve one duše koje su napuštene u molitvi, kako bi uskoro mogle naći utjehu koju čekaju.

"Nije važno koliko ulažemo, važno je da se vidi plod rada. No, je li doista rezultat važniji od procesa - kako nas uče tijekom cijeloga života?", poručio je župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu fra Ivan M. Lotar na društvenim mrežama.

Uistinu on jedva čeka čovjekove molitve i najsretniji je kad ih čuje bilo kada i bilo gdje, jer svako mjesto, vrijeme, način i situacija pravi su za molitvu.