Isus Krist je došao spasiti i otkupiti čovječanstvo i nije to učinio polovično: Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio, rečeno nam je u trinaestom poglavlju Evanđelja po svetom Ivanu. Želio je dati sve što ima za nas. Nije došao spasiti samo naše duše, nego i naša tijela. Služio je ne samo slomljenim udovima nego i slomljenim umovima. Liječio je opsjednute demonima, ali i one usamljene i očajne. Postavši poput nas, poprimivši našu ljudsku narav ostajući pritom u potpunosti Bog, Isus Krist je otkupio – i nudi otkupiti – cjelokupnost našeg bića kao ljudskih osoba, piše katolički portal Catholic Exchange.

Pogreška suvremenog svijeta je svesti čovjeka na nešto manje od cjelokupnosti bića koje je Bog stvorio. Tako često postoji ili pretjerano naglašavanje jedne dimenzije na štetu drugih, ili otvoreno zanemarivanje jedne ili više njih u kombinaciji s idoliziranjem druge.

U današnjem svijetu, međutim, poruka o Kristovom otkupljenju često se može krivo shvatiti ili pogrešno prikazati na mnogo načina. Temeljni razlog zašto se poruka Evanđelja zanemaruje, razvodnjava ili iskrivljuje dijelom je zbog nepotpunog ili pogrešnog razumijevanja ljudske osobe. Kako bismo ne samo upoznali sebe, nego i istinski evangelizirali, nužno je razumjeti tko nas je i kako stvorio kao ljudske osobe – i i što znači cjelokupnost te osobnosti. Ljudska osoba, u svojoj ukupnosti, sastoji se od duhovne, fizičke, intelektualne, emocionalne i društvene dimenzije. Ove dimenzije, ili aspekti, otkriveni su Kristovim vlastitim životom, Božjom objavom i prirodnim zakonom. U svakoj od ovih dimenzija Krist želi da upoznamo njega i život u punini koji nam obećava. U svakom od njih On želi da procvjetamo. Upoznavajući i razumijevajući kako je Bog na ovaj način stvorio ljudska bića, možemo bolje upoznati i razumjeti Njegov poziv.

Velika pogreška suvremenog svijeta je svesti čovjeka na nešto manje od cjelokupnosti bića koje je Bog stvorio. Tako često postoji ili pretjerano naglašavanje jedne dimenzije na štetu drugih, ili otvoreno zanemarivanje jedne ili više njih u kombinaciji s idoliziranjem druge. Vidimo to u pretjeranom naglašavanju tjelesnosti ljudske osobe u suvremenom svijetu nauštrb duhovnosti, koja traži zadovoljstvo, tjelesnu spremnost ili slavu radi sebe. Možemo to čak vidjeti u potrazi za ljudskim znanjem koje uzdiže “znanost” do gotovo božanskog statusa i stavlja je na Božje prijestolje.

Ipak, na bezbroj načina, tisućama godina implicitno je učenje Svetog pisma i Crkve da se čovjek ne može svesti ni na što manje od cjelokupnosti svog bića. Kada dođe do ove redukcije, dehumaniziramo osobu i stavljamo nešto ili nekoga drugoga na mjesto Boga. Samo prepoznavanjem Boga kao našeg Stvoritelja i gledanjem Isusa kao uzora istinski ljudskog života, možemo spoznati tko smo i živjeti puninom života koji nam je Gospodin došao dati (usp. Iv 10,10). ). Oci Drugog vatikanskog koncila, u svojoj konstituciji Gaudium et spes, potvrđuju – a kasnije ih je ponovio i sveti Ivan Pavao II. – da Krist Otkupitelj “u potpunosti otkriva čovjeka samome sebi i razjašnjava njegov vrhovni poziv” i da “samo u misterij Utjelovljene Riječi osvjetljava otajstvo čovjeka”. Dakle, Krist je taj u koga se moramo ugledati kako bismo otkrili sveukupnost onoga što znači biti ljudsko biće, jer:

Radost/Warren Wong/Unsplash

“On je ‘slika Boga nevidljivoga’ (Kol 1,15), sam je savršeni čovjek. Adamovim sinovima On vraća božansku sliku koja je bila unakažena od prvog grijeha nadalje. Budući da ljudska narav, kakvu je On pretpostavio, nije poništena, samom tom činjenicom ona je i u našem pogledu uzdignuta na božansko dostojanstvo. Jer svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, mislio ljudskim umom, djelovao ljudskim izborom i ljubio ljudskim srcem. Rođen od Djevice Marije, On je uistinu postao jedan od nas, sličan nama u svemu osim u grijehu.”

Gospodin Isus nam je dao putokaz kako živjeti, Njegovom milošću, pet glavnih dimenzija ljudske osobe. Na ovaj način, On nas, kroz svoj primjer, Objavu i prirodni zakon, uči putu do istinskog ljudskog procvata u ovom svijetu. U svakom aspektu naše ljudske prirode – duhovnom, fizičkom, intelektualnom, emocionalnom i zajedničkom – možemo naučiti od Isusa kako ih živjeti na zdrav, uravnotežen i svet način.