U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz adventskih e-duhovnih vježbi 2019. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Dok izgovaraš Božje ime, zazivaš Njegovo otkupljenje. Zaustavi se u svom već odabranom vremenu i prostoru i pripremi se u tišini i sabranosti. 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

„Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Gospodnja – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.“ (Iz 41,14) S povjerenjem u tvoju otkupiteljsku ljubav ulazim Gospodine u ovo darovano mi vrijeme.

Čitanje (Job 19,1-29)

Job progovori i reče: »Ta dokle ćete mučit’ dušu moju, dokle ćete me riječima satirat’? Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali? Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. Vičem: ‘Nasilje!’ – nema odgovora; vapijem – ali za me pravde nema. Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. Podsijeca me odasvud te nestajem; k’o drvo, nadu mi je iščupao. Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici. Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima. Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zubâ. Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. Zašto da me k’o Bog sâm progonite, zar se niste moga nasitili mesa? O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?’, mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!«

Razmatranje

Knjigu o pravednom Jobu bilo bi dobro nekom prilikom pročitati u cijelosti s njenim uvodom i komentarom. Riječ je o remek-djelu mudrosne književnosti koje može ponuditi odgovor na vječno pitanje koje progoni čovjeka svih vremena, a to je – zašto patnja? Job je blagoslovljen čovjek, ima zdravlje, obitelj, posjeduje sve što čovjek može u blagostanju poželjeti. Jednako je tako i pravedan, bogobojazan, čist i vjeran svome Bogu. No najednom Bog dopušta da ga zlo zahvati, stavlja ga na kušnju i cijeli njegov svijet pada na koljena. Job na jednom gubi tlo, ostaje bez djece, bez blaga, bez zdravlja. Žena ga potiče da prokune samoga Boga, a najvjerniji mu prijatelji pokušavaju dokazati da je njegov grijeh uzrok tolike patnje. Međutim Job zna da je pravedan, savjest mu je čista, ne namjerava prokleti svoga Boga i pripisati Bogu kažnjavanje zbog grijeha. U svojoj se boli sukobljava sa sumnjom, razmišljanjem svojih prijatelja, osudom, prezirom i neprestano vapi u tami svoga klonulog duha. U jednom se trenutku pita – pa zašto sam se rodio? Svu tu muku koja navire izvana i iz vlastite nutrine Job razumije samo kao kušnju. »Ta dokle ćete mučit’ dušu moju, dokle ćete me riječima satirat’?« Jesi li u stanju i onda kada nitko ne razumije tvoju vjeru u Boga i dalje hrabro gledati u svoga Gospodina i iščekivati otkupljenje od svega što te pritišće? Čemu patnja, zašto kušnje u životu? Zašto se baš meni zlo voli toliko približiti? Nisu li to i tvoja pitanja? Još je opasnije napraviti korak dalje pa se pitati – Bože, zašto si me kaznio, što sam ti skrivio, zašto sam proklet u ovoj patnji i boli?

(…)

Job vjeruje u Boga, svoga otkupitelja, bez ijednog razloga. Job vjeruje čistom ogoljenom vjerom, vjeruje Bogu jer je Bog. Jobu Bog nije došao objasniti misterij patnje, nego je došao patnju ispuniti svojom prisutnošću. Nije li to konačno za tebe učinio i Isus Krist, tvoj otkupitelj?

Molitva

„Tebi se, Gospodine, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Gospodine, Bože vjerni. (Ps 31,2-6)

Na kraju osobne molitve lagano i mirno moli: Oče naš…