"Gospodine, pomozi i nama prihvaćati naše svakodnevne križeve, a iznad svega smisao i plodove prihvaćene patnje. Hvala Ti što si s nama u svakoj situaciji i što se Tvoja snaga pogotovo očituje i kad smo najslabiji", poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
Otkuda patnja, zašto patnja, koja je njena uloga i smisao, vječna su pitanja koja zadiru u život svakog čovjeka. Da li je ona nešto izvanjsko ili unutarnje? Oboje može biti njenim uzrokom, ali ona je uvijek proživljena u najdubljem i najskrovitijem dijelu čovjekova bića – u njegovu srcu. I nema tog srca koje ju ne bi osjetilo kad-tad u životu. No, zanimljivo je to što ju svako srce odbija i svim snagama se bori protiv nje, jer ne zna njen smisao i njene plodove, jer ne razumije da patnja ide zajedno sa ljubavlju i radošću, slobodom, pravednošću i istinom, zajedno sa spasenjem. Zašto? Jer se za njih treba boriti i žrtvovati, poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova za portal Radiopostaja mir Međugorje.
Samo je jedan čovjek – Bogočovjek, samo jedno srce – Božansko Srce koje je za tu cijenu vječnog spasenja bilo potpuno predano i probodeno, koje je osmislilo tu ljudsku patnju i udijelilo joj vječne plodove ali i vremenite utjehe u ovoj borbi čovjekova života na zemlji. Božansko Srce Isusovo pokazalo nam je Put koji vodi u Istinu i Život. No, malo ih je koji žele ići tim putem potpunog predanja i odricanja samoga sebe. Svi bi radije nekim drugim, ugodnijim i lakšim putem do Istine i Života ali njega nema! Ima do iživljavanja i životarenja ali ne do istinskog Života.
Božansko Srce Isusovo pokazalo nam je Put koji vodi u Istinu i Život. No, malo ih je koji žele ići tim putem potpunog predanja i odricanja samoga sebe.
Majka Marija Terezija od Sv. Josipa, kao i svi sveci Božji, jedna je od rijetkih koja je otkrila vrijednost i smisao patnje. Ona je od Boga primila posebnu milost – žarku ljubav prema patnji koja se rodila i rasla iz ljubavi prema Božanskom Srcu Isusovu. Jednom je prilikom rekla: „Patnja nije za mene bila patnja jer se, prihvaćena s velikom ljubavlju i zahvalnosti, pretvorila u neobičnu slast.“
Gospodine, pomozi i nama prihvaćati naše svakodnevne križeve, a iznad svega smisao i plodove prihvaćene patnje. Hvala Ti što si s nama u svakoj situaciji i što se Tvoja snaga pogotovo očituje i kad smo najslabiji.