Najpopularnije i najteže hodočašće u Katedralu Svetog Jakova, u kojoj se čuvaju njegove moći, a koja se nalazi u mjestu Santiago de Campostela, započinje u Francuskoj, u mjestu St. Jean Pied de Port, pa se ovaj hodočasnički put popularno zove “Francuski put”, prenosi portal Camino.hr. Sam put je dug oko 770 km i prelazi se pješke između 16-35 dana, zavisno o fizičkoj kondiciji, duhovnoj čvrstoći i odlučnosti samog hodočasnika. Pored Camino Francésa postoje i druge rute prema Santiago de Composteli i to: engleski, portugalski, katalonski, sjeverni, baskijski kao i još neki pravci. Camino Francés je najfrekventniji. Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”. UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Povijest ovog hodočasničkog puta seže u prvu polovinu 11-og stoljeća. Godine 1118. zapisano je da je Sancho III. Garcés (1004–1035), kralj od Navarre stvorio predispozicije za pravljenje Puta. Prvo spominjanje korištenja puta vezano je za 1047. godinu. Na samom putu je tijekom stoljeća napravljen veći broj crkava u čast Svetog Jakova ali i svratišta (španjolski: Albergue). Osim toga postoji i veliki broj drugih kulturnih vrjednota na Camino Francésu. U manjim mjestima na Putu skoro uvijek se nalazi hodočasnička ulica “Calle del Camino” ili crkva Svetog Jakova “Iglesia de Santiago”. Duljina puta varira u različitim publikacijama ali za klasični Camino Francés uzima se onaj Put koji započinje u Saint-Jean-Pied-de-Portu i koji je smješten 769 km od Santiaga.

Dolazak na početnu točku ovog hodočašća u St. Jean Pied de Port, iz udaljenih krajeva svijeta, odvija se preko većih susjednih gradova Pamplone ili Biarritza. Iz Pamplone može se doći autobusom s autobusnog kolodvora do Roncevallesa. Tijekom sezone organizira se više autobusa dnevno. S obzirom na gužvu treba na vrijeme otići na autobusni kolodvor i kupiti kartu. Cijele godine autobus vozi Ponedjeljak-Petak u 18 sati a Subotom u 16 sati. Nedjeljom ne vozi autobus. Od Roncesvala postoje dvije opcije za doći do St. Jean Pied de Port. Prva je s tvrtkom pod nazivom Express Bourricot koja se brine o prijevozu hodočasnika već dulje vrijeme. Detalji o troškovima se nalaze na njihovim Web stranicama. Drugi je taxijem kojeg je jako lako dobiti u Roncesvalu. Trošak taksija ovisi o tome koliko hodočasnika vozi pa se može očekivati plaćanje od 20 Eur-a po osobi, ako prevozi četiri hodočasnika.

Dolazak u St. Jean Pied de Port s druge strane Pireneja puno je jednostavniji, bilo da se dolazi vlakom iz Pariza ili letom u Biarritz. Ako se dolazi avionom u Biarritz treba uzeti autobusni prijevoz od zračne luke željezničke stanice Bayonne, na kojoj treba odabrati vlak za St. Jean. Ako se stiže vlakom iz Pariza, treba sići na željezničkoj stanici Bayonne i učiniti isto.

Foto: Luka Drobilo

Kao dokument koji se koristi za identifikaciju u svratištima i drugim smještajnim objektima, koristi se Hodočasnička putovnica. Hodočasnička putovnica može se dobiti u svakoj zemlji u kojoj postoji „Bratovština Svetog Jakova“. Aplikaciju za izdavanje treba podnijeti Bratovštini i dobit će se putovnica unaprijed ili ju možete kupiti u crkvi sv. Jakova. Ako niste osigurali putovnicu unaprijed u svojoj zemlji, istu možete dobiti u St. Jean Pied de Port, u uredu za kredencijale, Rue de la Cittadelle 39 (tel.: +33 559 370 357), uz cijenu od 2 Eur-a. Posjedovanje putovnice je obvezno i ona služi za dokazivanje hodočasničkog statusa pri korištenju usluga spavanja i prehrane, u Hodočasničkim svratištima. Također, putovnica vam omogućava određene popuste na smještaj u privatnim smještajnim objektima bez obzira da li se radi o hotelima, hostelima, pansionima ili privatnim svratištima. U svakom prenoćištu treba udariti žig kao dokaz da ste prepješačili dionicu do tog mjesta. Ako Hodočasničku putovnicu niste uzeli u početnoj točki hodočašća, istu možete nabaviti u većini svratišta na vašem hodočasničkom putu. Ta putovnica se kasnije pokazuje u Santiagu de Composteli i preduvjet je dobivanja diplome hodočasnika (španjolski: Compostela). Pored toga moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti: prijeći najmanje 100 km pješice, odnosno 200 km biciklom ili konjem.

Španjolska je poznata po dobroj hrani i tijekom cijeloga puta kako se mijenjaju pejzaži tako varira i prehrana. U pravilu svaki restoran ima i “hodočasnički menu” u koji ulaze španjolski specijaliteti, pola litre vina/voda/kruh i desert, koji treba platiti 8 – 15 € (Cijene iz rujna 2021.).

Tijekom cijelog puta može se vidjeti žuta strelica koja pokazuje pravac prema Santiagu a kako se put bliži odredištu, svakih pola kilometra može se pročitati udaljenost do Santiaga na kamenju ukopanom pored Puta. Ovdje će se opisati ovo hodočašće koje je ostvareno u 21 dionicu s prosječno prijeđenih 37,1 km dnevno.

Camino Frances prvoga dana prelazi preko Pirineja i na prvoj dionici do Roncesvala savladava visinsku razliku od 1870 m, pa je s te točke gledišta najnapornija dionica hodočašća. Nakon što se prođu Pirineji, dio puta do Burgosa je ležerniji i manje naporan a prelazi tek nekoliko nižih brda. Nakon Burgosa slijedi posve ravan plato koji se zove Meseta, koji završava kod Astorge. Ovaj dio Camina dobar je za meditaciju ali i za ubrzanje, ako se želi uštedjeti vrijeme. Nakon Astorge ponovo dolaze planine. Najprije treba savladati Monte Leon preko prijevoja Cruz de Ferro, a poslije njega i Serra dos Ancares preko prijevoja O’ Cebreiro. Savladavanje ovih planina zahtjeva manje snage i energije u usporedbi s Pirinejima. Posljednji dio Camina vodi kroz Galiciju sve do Santiaga. Tu nema više visokih planina a Camino ruta vodi preko manjih brežuljaka, od gradića do gradića. Dosta hodočasnika hoda rutu od Sarrie do Santiaga i to je dovoljno ako prikupe potrebne žigove, da se dobije svoj Compostela.

Meteorološki uvjeti na Camino ruti dosta variraju iako je ona prohodna najveći dio godine. Na području oko Navarre i u Galiciji, tijekom cijele godine, javljaju se dosta obilne kiše. Za vrijeme zime snijegom su okovana planinarska područja na ruti zbog čega postoji i zimski put. U ljetnim mjesecima vrlo teško pada prolazak preko ravnica između Burgosa i Leona jer na tom putu nema nikakve hladovine a temperature mogu biti vrlo visoke. Preporučeno vrijeme za obaviti svoj Camino je proljeće ili jesen.

Katedrala svetog Jakova u Santiagu de Composteli

Katedrala svetog Jakova u Santiagu de Composteli se nalazi u gradu  Santiago de Compostela u Španjolskoj autonomnoj zajednici Galiciji. U katedrali se nalaze posmrtni ostatci Svetog Jakova Starijeg, jednog od apostola Isusa Krista. Predstavlja odredište na putu Svetog Jakova, važnom hodočasničkom putu još od vremena srednjeg vijeka.

Prema legendi, apostol Jakov donio je kršćanstvo Keltima na Iberijskom poluotoku. 44. godine pogubljen je u Jeruzalemu. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su dovezeni nazad u Galiciju. Nakon rimskog progona hispanskih kršćana, njegova grobnica napuštena je u 3. stoljeću. Također prema legendi, nju je 814. godine ponovo otkrio pustinjak Pelayo, nakon vizije neobičnog svjetla na noćnom nebu. Biskup Teodemir iz Irije prepoznao je to kao čudo i javio kralju Alfonsu II. od Asturije i Galicije (791.-842.) koji je naredio da se na tom mjestu izgradi kapela. Legenda kaže kako je kralj postao prvim hodočasnikom u novo svetiše. Nakon toga, 829. godine izgrađena je prva crkva, a zatim 899. nova predromanička prema naredbi kralja Alfonsa III. od Leóna, zbog čega se mjesto polako počelo razvijati u veliko hodočasničko središte. 997. godine tu ranu crkvu u pepeo je pretvorio Al-Mansur Ibn Abi Aamir (938.-1002.), vojni zapovjednik kordobvskog kalifa. Vrata i zvona, koja su u Córdobu nosili kršćanski zarobljenici, ugrađena su u Veliku džamiju Córdobi. Kada je Córdobu 1236. godine osvojio kralj Ferdinand III. Kastiljski ta ista vrata i zvona su muslimanski zarobljenici prenijeli u Toledo kako bi ih se ugradilo u Katedralu Blažene Djevice Marije u Toledu.

Izgradnja sadašnje katedrale počela je 1975. pod vladavinom Alfonsa VI. Kastiljskog (1040.-1109.) i pokroviteljstvom biskupa Diega Peláeza. Sagrađena je prema istom nacrtu kao i redovnička crkva od cigle Bazlika Svetog Sernin u Toulouseu, vjerojatno najvećem romaničkom zdanju u Francuskoj. Sazdana je većinom od granita. Gradnja je nekoliko puta prekidana, a prema Liber Sancti Iacobi posljednji kamen postavljen je 1122., no tada sigurno nije do kraja dovršena. Katedrala je posvećena 1128. u nazočnosti kralja Alfonso IX od Leona.

Santiago nije tako daleko / Privatna arhiva

Prema djelu Codex Calixtinus katedrala je djelo arhitekata “Bernarda Starijeg, sjajnog majstora” i njegovog pomoćnika Robertusa Galperinusa, a kasnije moguće i “Estebana, majstora radova na katedrali”. U posljednjoj fazi građevinu dovršava “Bernard Mlađi” dok je Galperinus bio zadužen za koordinaciju. Također je 1122. izgradio i monumentalnu fontanu ispred sjevernog portala.

Crkva je postala biskupskim sjedištem 1175. i zbog rastuće važnosti hodočasničkog središta uskoro ju je na razinu nadbiskupskog sjedišta podigao papa Urban II., godine 1100. 1495. godine dodano joj je i sveučilište.

Katedrala je naknadno bila ukrašavana i proširivana između 16. i 18. stoljeća.