Malo je poznato da je otac Edmund Elter prvi prepoznao mistična stanja sestre Faustine kada joj se u Plocku ukazao Isus.
22.veljače 1931. u samostanu u Plocku redovnica je bila u svojoj ćeliji kada je ispred sebe ugledala Isusa u bijeloj haljini. Desnu je ruku podigao na blagoslov, a lijevom je doticao svoje grudi na mjestu srca. Na tom mjestu na grudima u halji je bio otvor iz kojeg su izlazile dvije zrake svjetlosti: jedna crvena a druga bijela, piše na Facebookovoj stranici Dnevnik Svete Faustine Kowalske.

Krist je rekao Faustini:
“Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom ” ‘Isuse, uzdam se u tebe.’ Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu. Obećavam da duša koka bude štovala ovu sliku neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već ma zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast” (Dnevnik, 47 – 48)
Na sljedećoj ispovijedi sestra Faustina je povjerila svećeniku tu želju koju je izrekao Isus, ali ispovjednik joj je odgovorio da je riječ o slici koju ona treba naslikati u svojoj duši.
Kad je izišla iz ispovjedaonice, začula je Isusov glas: “Moja slika jest u tvojoj duši. Ja želim da bude svetkovina Milosrđa. Želim da ta slika koju ćeš naslikati kistom bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. Želim da svećenici naviještaju moje veliko milosrđe prema grješnim dušama. Neka se ni jedan grješnik ne boji pristupiti k Meni. Sažiže me oganj milosrđa, želim ga izliti na ljudske duše.”
(Dnevnik, 49 -50)

Samostanom se počela širiti vijest o Faustininim ukazanjima i neke su sestre mislile da je histerična, druge da je sanjarka, a treće da joj se svašta priviđa.

Nakon toga Faustina se obratila poglavarici kuće u Plocku, sestri Rózi Kłobukowskoj, a ona je tražila znak koji bi potvrdio autentičnost tih ukazanja. Kasnije, kada je Faustina molila za takav znak, začula je odgovor da će ga Bog dati po milostima koje će udijeliti po toj slici. Faustina je pokušala sama naslikati Isusa kako ga je vidjela, no nije uspjela. Zatražila je pomoć druge sestre Bożenne Pniewske ali također bez uspjeha.

Samostanom se počela širiti vijest o Faustininim ukazanjima i neke su sestre mislile da je histerična, druge da je sanjarka, a treće da joj se svašta priviđa. Sumnjičavo su je i znatiželjno pogledavale i ponekad bi čula kako joj iza leđa govore ružne stvari.

On je bio prvi svećenik koji je pomogao sestri Faustini i utvrdio je u poslanju koje joj je povjereno.

U to vrijeme sestra nije imala stalnog duhovnika. Svi ispovjednici od kojih je tražila savjet u svezi ukazanja su je slali njenim poglavaricama, a one pak – ispovjednicima. Zbog toga je i sama sestra Faustina počela sumnjati u ukazanja i njihovo podrijetlo. Pokušala se ne obazirati na nutarnja nadahnuća, ali Isusova ukazanja nisu prestajala. Bila je u stanju duhovnog nemira. Izmučena mislima odlučila je otvoriti dušu na duhovnim vježama u Waledówu svećeniku koji je vodio duhovne vježbe, o. Edmundu Elteru.

On je bio prvi svećenik koji je pomogao sestri Faustini i utvrdio je u poslanju koje joj je povjereno. Potvrdio je da ide dobrim putem i rekao da su njezina viđenja autentična. Naložio joj je da ostane vjerna poslanju koje je primila od Isusa. Na koncu joj je savjetovao da se moli za dobra duhovnika koji će moći razlučiti sve što se događa u njezinoj duši. Nakon te ispovijedi Faustina je bila silno radosna. Bilo je to prvi put da ie neki svećenik u ime Crkve potvrdio autentičnost njezinih viđenja.

Otac Edmund Elter je bio isusovac (1887. – 1955.). U red je stupio 1905. godine. Nakon studija filozofije i teologije nastavio školovanje od 1919. do 1923. studirajući međunarodno pravo i etiku u Varšavi, Rimu i Parizu. Naredne četiri godine radio je kao profesor etike i povjesti filozofije na Odsjeku filozofije u Nowome Sączu.
Godine 1927. otišao je u Rim gdje je preuzeo katedru etike na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

Na ovoj fotografiji, snimljenoj u tome razdoblju, o. Elter stoji drugi zdesna. Zbog zdravstvenih problema morao se 1932. vratiti u Poljsku, gdje je postao iznimno cijenjen kao voditelj duhovnih vježba. Upravo je na duhovnim vježbama, u Walendówu, upoznao sestru Faustinu.
Pater Elter postigao je ugled kao etičar i autor akademskog djela ‘Kompendij moralne filozofije’, utemeljena na misli sv. Tome Akvinskoga. Od 1945. do 1948. bio je provincijal Isusovačke velikopoljske provincije. Godine 1948. ponovo je otišao u Rim gdje je i umro u dobi od 68 godina.