U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz adventskih e-duhovnih vježbi 2019. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Dok izgovaraš Božje ime, stojiš pred Bogom Ocem i očinstvu se njegovu utječeš. Zaustavi se u svom već odabranom vremenu i prostoru i pripremi se u tišini i sabranosti. 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

»Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’ i nećeš se više odvratiti od mene.« (Jr 3,19)

Oče, neka te riječi u meni probude sinovsko povjerenje.

Čitanje (Hoš 11,1-11)

»Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.

U zemlju egipatsku on će se vratiti, Asirac će mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. Mač će bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat će zbog spletaka njegovih.

Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da učinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe – neću više gnjevan dolaziti!

Za Gospodinom će ići on, k’o lav on će rikati; a kad zarikao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada; k’o ptice će dohrliti iz Egipta, k’o golubica iz zemlje asirske, i naselit ću ih po kućama njihovim – riječ je Gospodnja.«

Razmatranje

Kakva je tvoja slika Boga Oca u tvom duhovnom životu? Naše su slike ponekad ograničene slikama naših naravnih očeva, djedova, skrbnika i drugih autoriteta koji su nam sigurno bili važni u životu, ali nisu dovoljno dobri da nam prenesu sliku Boga Oca. Iznad te slike, bila ona dobra ili loša, čovjek se svakako treba izdignuti i promatrati Boga drugačijim, čistijim pogledom. U prvoj Ivanovoj poslanici čitamo: »Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.« Božje ime Otac ime je koje u tebi treba rasti, razvijati se, ponekad i liječiti, ali to je ime koje će te najintimnije približiti tvome Stvoritelju. »Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ‘Abba! Oče!’« (Rim 8,14-15)

Sveta Mala Terezija imala je jedan problem u svojoj molitvi. Dok bi molila Očenaš, zaustavila bi se već kod riječi „Oče“ i u toj bi se riječi gotovo izgubila u svom mističnom zanosu. Nije joj bilo moguće nastaviti dalje, ali nije joj bilo niti potrebno. Ona je na osobit način u tom Božjem imenu iščitavala sve bitno – Očevu prisutnost, Očevu brigu, Očevu ljubav, Očevu zaštitu… Zaustavi se danas u svojoj molitvi pred imenom Otac i prepusti njegovoj brizi da te povede. Posvijesti si da si dijete koje je stvoreno iz Očeve ljubavi, a On je Bog Otac koji te je u toj ljubavi htio, pozvao, satkao i želi te povesti kroz život, kao Otac svoje dijete, ruku pod ruku.

Molitva

Oče, zahvaljujem ti na tvojoj blizini i nesebičnoj ljubavi. Ja ti se kao izgubljeno dijete bezbroj puta gubim i vraćam, a ti me strpljivo puštaš u slobodi i primaš u svoje naručje. Osjećam često da »nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.« (Lk 15,19)

Na kraju osobne molitve lagano i mirno moli: Oče… Ako osjetiš da je potrebno, možeš prijeći prag i nastaviti: …naš koji jesi na nebesima…