Sjećam se jedne misli koju sam imao tijekom mise potvrde mog sina prije nekoliko godina. Crkva je bila prepuna prijatelja i obitelji krizmanika. Biskup je učinio izvrstan posao objasnivši mladima golemi dar naše katoličke vjere i odgovornost koju imaju da taj dar koriste u svakodnevnom životu. Dok sam gledao biskupa kako maže svako čelo krizmenim uljem i izgovara ime, pala mi je napamet jedna misao, piše Randy Hain s portala Integrated Catholic Life.

Što ako su mnogi mladi ljudi, a vjerojatno i njihovi roditelji, pogrešno gledali na krizmu kao na ceremoniju dodjele diplome umjesto kao važnu prekretnicu na svom daljnjem putu kao katolika i Kristovih sljedbenika?

Shvaćamo li svi da je naš roditeljski poziv dovesti svoje obitelji u raj?

Bi li slijedili uznemirujući trend među katoličkom mladeži posljednjih nekoliko godina i postupno napuštali prakticiranje svoje katoličke vjere? Bi li u svoje fakultetske godine ušli duhovno neopremljeni da izdrže svjetovni napad koji im se često susreće tijekom jednog od najformativnijih razdoblja njihovih života?

Koliko god ova pitanja trebala biti zapanjujuća za čitatelje, još bi više zapanjujuće trebalo biti priznati da roditelji mogu spriječiti da se to dogodi. Zašto se mnogi katolički tinejdžeri udalje od Crkve nakon krizme (ako ne i prije)? Možda kod kuće ne vide dobre primjere. Koliko god bolno bilo priznati, možda nismo uzori i ne podučavamo svoju djecu katoličkoj vjeri. Izgovori koje možemo ponuditi da smo prezauzeti, ili “za to služi župni vjeronauk ” ili “plaćam dobro da moja djeca idu u katoličku školu” mogu se činiti logičnima, ali ne “drže vodu”. Shvaćamo li svi da je naš roditeljski poziv dovesti svoje obitelji u raj? Ovaj poziv zahtijeva od nas da osiguramo da naša djeca upoznaju svoju katoličku vjeru i žive je daleko nakon krizme.

Svi smo mi stvoreni za Nebo, a ne za ovaj svijet, ali često se ponašamo kao da je svjetovni svijet sve do čega nam je stalo.

„Odgoj vjere od strane roditelja treba započeti u djetetovim najranijim godinama. To se već događa kada članovi obitelji pomažu jedni drugima rasti u vjeri svjedočenjem kršćanskog života u skladu s Evanđeljem. Obiteljska kateheza prethodi, prati i obogaćuje druge oblike poučavanja vjere. Roditelji imaju poslanje naučiti svoju djecu moliti i otkriti svoj poziv djece Božje. Župa je euharistijska zajednica i srce liturgijskog života kršćanskih obitelji; to je povlašteno mjesto za katehezu djece i roditelja.” (KKC 2226.)

Jesmo li u svojim domovima na dobrom putu? Kako bismo doista znali? Možda bi ovaj popis pitanja mogao pomoći:

Molimo li se sa svojom djecom svake večeri, tijekom svih obroka i u bilo kojoj drugoj prigodi?
Vodimo li ikada svoju djecu da mole s nama u euharistijskom klanjanju?
Tražimo li zagovor Blažene Majke ili svetaca kada smo u teškoćama ili kada molimo za druge? Jesmo li svoju djecu naučili da čine isto?
Molimo li ikada krunicu kao obitelj?
Doživljavamo li sakrament pomirenja kao obitelj? Pristupamo li mu često?
Vide li nas naša djeca uzbuđene zbog odlaska na misu? Shvaćamo li misu ozbiljno i pomažemo li im shvatiti važnost?
Razgovaramo li o našoj vjeri kad smo zajedno, možda za ručkom ili kad negdje idemo?
Čitamo li živote svetaca i proučavamo Sveto pismo sa svojom djecom?
Pokazujemo li Kristovo svjetlo našoj djeci (i svima drugima)? Činimo li svojim djelovanjem put do Krista i Katoličke crkve privlačnijim?
Ovo je izazovan popis i bilo mi je vrlo uvjerljivo odgovoriti na pitanja. Ipak, moramo znati na određenoj razini, vitalnu važnost istinskog življenja naše vjere i ozbiljnog shvaćanja odgovornosti pripreme naše djece da uvijek budu vjerni svojoj katoličkoj vjeri i da im pomognemo da postignu Nebo. Svi smo mi stvoreni za Nebo, a ne za ovaj svijet, ali često se ponašamo kao da je svjetovni svijet sve do čega nam je stalo.

TI, JA, NAŠA DJECA I KATOLIČKA VJERA

Što nam je činiti? Započnimo s “da” na gornja pitanja. Ovo će biti veliki korak naprijed u pomoći našoj djeci i nama samima da iskusimo i živimo svoju katoličku vjeru. Što drugo? Evo šest dodatnih savjeta:

Moliti

Zamislite kakav ćemo dojam ostaviti na našu djecu kada nas vide na koljenima u molitvi s njima svake večeri. Molite zajedno tijekom obroka i potaknite našu djecu na molitve koje, nadamo se, izgovaramo za izazovne probleme na poslu ili naše zdravlje ili za druge ljude. Neka znaju da to ne možemo sami i imamo priliku moliti Boga za pomoć i svece i Blaženu Majku za njihov zagovor. Neka znaju da nikada nisu sami!

Postavite primjer

Činimo li da naša katolička vjera izgleda poželjno? Odražavamo li radost drugima? Dijelimo li Kristovo svjetlo u svijetu? Naš najveći izazov i najučinkovitiji način na koji uistinu možemo pomoći našim mladima da strastveno prigrle vjeru je ako nas vide da činimo isto.

Uključite se

Sudjelujte u životu župe kao obitelj. Pridružite se službama u kojima naša djeca mogu sudjelovati. Idite na biblijske grupe, konferencije i slušajte katoličke govornike s djecom kada su dovoljno stari da razumiju.

Evangelizirajte djecu

„Po milosti sakramenta ženidbe roditelji dobivaju odgovornost i prednost evangeliziranja svoje djece. Roditelji trebaju svoju djecu odmalena uvoditi u otajstva vjere čiji su oni ‘prvi navjestitelji’ svojoj djeci. Neka ih od najnježnijih godina povezuju sa životom Crkve. Zdrav obiteljski život može potaknuti nutarnja raspoloženja koja su istinska priprema za živu vjeru i ostaju joj oslonac kroz cijeli život.” (KKC 2225.)

U redu je priznati da nešto ne znamo!

Možda se ne osjećamo prikladnima za zadatak poučavanja naše djece o našoj katoličkoj vjeri, ali svi možemo učiti zajedno. Zamislite da naša djeca dožive naš primjer poniznosti u izjavi da ne znamo sve odgovore, ali bismo htjeli učiti s njima. Potaknite u našoj djeci životnu želju za učenjem i rastom u svojim duhovnim životima koji mogu započeti u našim vlastitim domovima – danas!

Nemojte dopustiti “surogat” roditeljima da preuzmu inicijativu

Lako je dopustiti da televizija, internet i video igrice služe kao “zamjenski roditelji” za našu djecu kako bismo imali malo slobodnog vremena. Naše vrijeme odmora je važno, ali svaka minuta koju oni upijaju u ovu glupost je vrijeme koje bismo mogli provesti s njima, dijeleći ih i podučavajući ih o tome što je važno. Što se dogodilo s tim da ste jednostavno zajedno kao obitelj? Čitanje knjiga? Obiteljska večera? Idete zajedno u šetnju?

NAŠ PRIMJER

Riječ potvrda dolazi od latinske riječi cōnfirmāre, što znači učvrstiti ili ojačati. Sakrament potvrde daje snagu Duha Svetoga i učvršćuje naš izbor da budemo kršćani. Krizmom se obvezujemo djelovati kao Kristovi učenici. Ovo nije diploma ili završetak nečega, već jedan od najvažnijih dana u njihovom životu koji označava da su im se otvorila važna vrata. Hoće li biti pripremljeni (od nas) za ono što ih čeka. Hoće li imati hrabrosti i predanosti proći kroz vrata?

Možda razmišljate o osnivanju obitelji ili možda imate mlađu djecu. Mogli biste čak biti i djed i baka zabrinuti za svoje unuke. Mogli biste također biti jedan od roditelja, poput mene, koji gledaju svoje tinejdžere kako dobivaju potvrdu i zabrinuti su hoće li ih odvesti u raj.

Ne dopustimo da nam djeca budu statistika. Dok žive u našim domovima, imamo svaku priliku oblikovati ih i oblikovati u vjerom ispunjene mlade odrasle osobe koje su usredotočene na prave prioritete. Oni će slijediti naš primjer i odrasti će biti poput nas kada budu imali vlastite obitelji.

Pitanje o kojem moramo razmisliti je sljedeće: “Hoće li ovaj primjer biti dobra ili loša stvar?”