Tijekom mnogih stoljeća osobe s Downovim sindromom bile su neshvaćene. To se sve promijenilo kada su Jerome Lejeune i Marthe Gautier radeći u laboratoriju profesora Raymonda Turpina otkrili povezanost između sindroma Down i trisomije 21 1958. godine. Ta spoznaja pomogla je obiteljima kad su doznali da je uzrok te bolesti kromosomska abnormalnost, a ne grijeh.
Lejeuneova istraživanja bila su motivirana njegovom dubokom katoličkom vjerom i brigom za druge. Njegov životni moto bio je: “Samo jedna rečenica, koju je Isus izgovorio, dovoljno je da odredi naše ponašanje: ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.'”
Bio je i prijatelj sa svetim Ivanom Pavlom II. koji ga je imenovao prvim ravnateljem Papinskog vijeća za laike, obitelj i život.
Nažalost, njegova istraživanja iskorištena su za promociju pobačaja djece kod kojih je otkrivena trisomija 21. To je duboko uznemirilo Lejeuna koji se žestoko protivio ubijanju nerođenih.
“Neprijatelji života znaju kako bi uništili kršćansku civilizaciju najprije moraju uništiti obitelj u njezinoj najslabijoj točci – djetetu. A među najslabijima moraju odabrati najmanje zaštićeno od svih – dijete koje nikad nije viđeno, dijete koje još nije poznato ili voljeno u uobičajenom značenju riječi, koji još nije ugledao svjetlost dana te koje ne može ni plakati u nevolji”, poručio je jednom prilikom Lejeune.
Lejeune je bio snažni zagovornik pacijenta, nastojao je pronaći lijekove umjesto da eliminira bolesnika.
“Medicina postaje ludom znanošću kad napada pacijenta umjesto da se bori protiv bolesti. Uvijek moramo biti na strani pacijenta”, istaknuo je.
Preminuo je 3. travnja 1994. na uskrsno jutro. Lejeuneov je život mnogima bio inspiracija i 28. lipnja 2007. službeno je započela kauza za njegovu kanonizaciju, donosi Aleteia.
Trenutno se Lejeunea oslovljava kao “sluga Božji”, a sljedeći korak bilo bi proglašenje njegovih herojskih vrlina što bi dovelo do toga da ga se prozove “časnim slugom Božjim”.