Zahvalnost je osobina koju vrlo često gotovo potpuno zanemarujemo. Nesvjesno umanjujemo nečiji trud podrazumijevajući da nešto što djeluje kao rutina postaje imperativ pri kojem ne postoji opcija “što ako se ipak ne podrazumijeva”. Često uzimamo zdravo za gotovo nama bliske osobe. Majka, supruga, sestra, brat ili bilo koja druga nama draga osoba nije obvezana ugovorom nama isporučiti uslugu ili radnju. Ukoliko odemo u restoran na ručak ili u kemijsku čistionu odnijeti odijelo na čišćenje, tamo ćemo svaki puta djelatnicima zahvaliti na usluzi i još uz to ćemo ju i platiti.

Koliko cijenimo trud osoba u našoj užoj ili široj blizini? Znamo li što je zahvalnost i kako ju pokazati prije nego ostanemo bez doprinosa osoba koje su nam na raspolaganju? Život je nepredvidiv i već sutra ili čak danas može se promijeniti iz temelja na gore ili nabolje.

Često strepimo do iduće nevolje što bi moglo poći po zlu umjesto da se prepustimo Božjoj providnosti

U nevoljama zazivamo Boga i sve svece za pomoć, tražimo Božje milosrđe i milost. Kad milost dođe i zahvalnost nekako brzo prođe. Često strepimo do iduće nevolje što bi moglo poći po zlu umjesto da se prepustimo Božjoj providnosti i živimo kršćansku radost koja nam je darovana. Isus je rekao: “Ne budite zabrinuti za sutra, jer će se sutra brinuti za sebe. Dosta je svakom danu njegova zla.” (Matej 6, 34)

Osluškujući okolinu i prateći novosti na društvenim mrežama ili portalima, čovjek bi pomislio da živimo u svijetu punom tragedija, ratova, siromaštva, neuspjeha, itd. Strah nadvlada emocije ljudi koji ne vide radost u sebi i svijetu oko sebe. Takve emocije ne dolaze od Boga i valja im se oduprijeti. Isus nas je učio: „Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vrjedniji od njih?“ (Matej 6, 26). Ugledajmo se na Božja stvorenja. Ne brine ptice niti hladnoća niti glad. I to će nekako nadići ukoliko dođe do crnog scenarija gladi i zime.

Ne dozvolite strahu da upravlja vašim životom

Kad jednom osjetimo Božju blizinu i toplinu, kako ostati u njoj, ne dovodeći više u pitanje: ”Što ako…”? Radost je snaga Duha Svetoga koji prebiva u nama, kojoj treba težiti i držati u sebi čvrsto poput malog djeteta u naručju. U Božjem naručju nema padova. Stoga, ne dozvolite strahu da upravlja vašim životom. Što mogu učiniti da ostanem u moru milosrđa i živim u povjerenju bez straha ispunjenom Božjom providnošću? Kad krene prva negativna misao, prvi pad vjere poput propitkivanja zmije u rajskom vrtu, dovoljno je u sebi reći: “Oprosti, Hvala Ti, Vjerujem Ti!”

“Oprosti” što padam u vjeri i što sam pomislio da Bog ne djeluje u mom životu, zaboravljajući na sve milosti koje su mi dane i na koje često zaboravim reći – “Hvala!”. “Vjerujem Ti!” – jer Božja providnost djeluje u mom životu i zato sam radostan, živim bezbrižno istinsku kršćansku radost jer znam da će Bog u meni djelovati na način koji je najbolji za mene i njegovo ostvarenje kroz mene.

Možda nekad to neću razumjeti, ali Božji plan spasenja djeluje točno onako kako je najbolje za nas i cijeli svijet

Možda nekad to neću razumjeti, ali Božji plan spasenja djeluje točno onako kako je najbolje za nas i cijeli svijet i zato mu se treba bezbrižno prepustiti.

“Oprosti, hvala Ti, Vjerujem Ti!” – riječi su koje podsjećaju na temelje naše vjere, a vjera u njihovu moć, otjerat će i najcrnju misao ili napast. Sjetite se ovih riječi tijekom dana i izrecite ih u sebi. Osjetit ćete njihovu moć i značaj u punom smislu te riječi.