Jedno od područja koje svi trebamo orezati je želja za čašću, prihvaćanjem i poštovanjem drugih. U tome nam mogu pomoći i Litanije poniznosti koje donosimo u nastavku.
Kako postati osoba duboke i neprestane molitve? Ako smo doista zabrinuti za stanje Crkve i svijeta, tada bismo trebali ostaviti po strani naše smetnje i provoditi više vremena s našim Gospodinom u Njegovoj stvarnoj prisutnosti. Jadikovanje i gunđanje na društvenim mrežama ili u svoja četiri zida nije molitva. Trebamo prakticirati više mentalne molitve, obiteljsku molitvu i mrtvljenje. Trebamo moliti Gospodina da nam pokaže područja gdje trebamo rasti u svetosti. Jedno od područja koje svi trebamo orezati je želja za čašću, prihvaćanjem i poštovanjem drugih. Trebamo postati sveci, piše Constance T. Hull s portala Catholic Exchange.
Želja da budemo prihvaćeni dio je problema s kojima se suočavamo u Crkvi. Umjesto da tražimo Krista Raspetoga i život žrtvene ljubavi, prihvaćamo jeftinu krivotvorinu. Podlegli smo sentimentalnosti jer se čini kao da ne želimo više živjeti istinu, ali i pozivati druge da žive istinito. Ako smo iskreni prema sebi, tada ćemo otkriti da je to glavni kamen spoticanja na našem putu prema svetosti.
Optužujem sebe u tome jednako kao i ostatak Crkve. Ima mnogo grijeha propusta koje sam morala ispovjediti tijekom godina, jer umjesto da govorim istinu u ljubavi, okolišala sam ili je nisam uopće svjedočila. U svojoj interakciji s nekatolicima i kolegama katolicima, nisam ustala kada je to bilo apsolutno neophodno.
Jedan od načina na koji možemo rasti u svetosti kako bismo prebrodili duboku tamu u kojoj se trenutno nalazimo moliti Gospodina da nas oslobodi samoljublja i želje da nas drugi cijene i vole.
Svi smo slabi i pali. Svi želimo biti voljeni, ali u ovom životu to neće biti slučaj. Sam Gospodin na Posljednjoj večeri upozorava svoje apostole na mržnju svijeta:
“Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.” (Ivan 15,18-21)
Raspeće/Foto: Dario Zürchauer
Jedan od načina na koji možemo rasti u svetosti kako bismo prebrodili duboku tamu u kojoj se trenutno nalazimo moliti Gospodina da nas oslobodi samoljublja i želje da nas drugi cijene i vole. Trebamo Ga moliti da nam dadne milosti da budemo voljni stati sami s Njim pred Pilata i ići sve do križa čak i ako nas svi drugi napuste.
Foto: bozjemilosrdje.net
Bezbrojni su sveci koji idu s nama na tom putu. Sveci koji nas podsjećaju da odvratimo pogled od oluje i da usmjerimo svoj pogled prema pogledu punom ljubavi Našega Gospodina. Ujediniti naša odbacivanja s Kristovim odbacivanjem. Nastojati služiti Njemu i samo Njemu. Sveta Faustina, čiji smo spomendan nedavno proslavili, teško je stradala od tuđih ruku. Njezine su se sestre ponekad okrutno odnosile prema njoj. Nisu joj vjerovale i mislile su da su njezine vizije obične fantazije. Prošla je godinama bez duhovnog voditelja koji bi je vodio. Nije se okrenula gorčini, ogorčenosti i očaju. Umjesto toga, bacila se pred noge našeg milosrdnog Spasitelja. Shvatila je da je samo On može ispuniti i da je odbacivanje neophodan dio duhovnog života.
Većina ljudi u teškim vremenima bježi i ne trebamo se zavaravati. Svi smo dovoljno slabi da izdamo i napustimo našeg Gospodina pod pravim okolnostima. Sjetimo se samo Petra.
Još jedan svetac za naše vrijeme je blaženi Franz Jagerstatter. Bio je jednostavan austrijski muž, otac i poljoprivrednik. Nakon divlje mladosti, počeo je ozbiljno shvaćati svoju katoličku vjeru. Njegova je vjera bila u središtu njegova braka. Kad su ga pozvali da se bori za naciste, odlučio je odbiti. Nije se mogao mirne savjesti boriti za režim za koji je znao da je zao. Mrzili su ga građani njegova grada, poticali su ga svećenik i biskup da se bori za naciste, napustili su ga svi osim žene. Blaženi Franz je shvatio da ovo nije naš dom. Nebo je naš krajnji dom. Stajao je sam s našim Gospodinom i ušao u vječni život pod rukom nacističke giljotine.
Možemo donijeti svjetlo u svijet trudeći se postati sveci na koje nas Gospodin poziva, a to možemo učiniti tako da radosno i hrabro živimo istinu, čak i kada nas mrze zbog nje. Čak i kada ta mržnja dolazi od naše braće i sestara.
Moramo se iskreno zapitati jesmo li doista voljni ostati sami s Kristom ako je potrebno. Ako ne, sada je vrijeme da započnemo život molitve, sakramenata i pokore koji će nam trebati da prođemo sve testove koji se mogu pojaviti u našim životima. Trebamo Njegovo vodstvo kako bismo mogli rasti u samospoznaji svojih slabosti, kako bi nas On mogao ojačati i iscijeliti. Većina ljudi u teškim vremenima bježi. Ne trebamo se zavaravati. Svi smo dovoljno slabi da izdamo i napustimo našeg Gospodina pod pravim okolnostima.
Sada je vrijeme da poziv na svetost shvatimo ozbiljno. Sada je vrijeme da odbacimo smetnje i svjetovne stvari koje nas sprječavaju da se cijelog predamo Isusu. Moramo isključiti vijesti i moliti. Moramo isključiti tehnologiju i više voljeti svoje obitelji i moliti zajedno. Trebamo ući u šutnju pred našim euharistijskim Gospodinom. Moramo vrlo ozbiljno moliti Gospodina da nas učini svetima. Moramo biti spremni da nas mrze brat, sestra, majka, otac, susjed, svećenik, biskup, sve dok smo potpuno sjedinjeni s Kristom i istinom. Sada je vrijeme da počnemo ozbiljno jer dan je već daleko potrošen.
Kako bi nam pomogla da započnemo, Litanije poniznosti zasigurno će biti instrument pomoću kojeg će Gospodin početi smanjivati naš ego i želju za poštovanjem, tako da se potpuno oslonimo na Njega:
Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo slavljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo hvaljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni više od drugih, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas pitaju za savjet, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo priznati, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo omiljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti poniženi, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti prezreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti prekoreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti oklevetani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti zaboravljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti ismijani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ćemo biti osumnjičeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da će nam nanijeti nepravdu, oslobodi nas, Isuse!
Da drugi budu voljeni više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu poštovani više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko Ti želiš,
Isuse, daj nam milost da to želimo!