Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom fra Zvonko Benković svakodnevno na svojem Facebook profilu „Odmor duše“ objavljuje molitve u stihu. Na Svjetski dan poezije donosimo neke od njegovih najljepših stihova.

Korizmena duhovna obnova

dan po dan
muka svagdanja

učenje novoga,
a korizma nikad duža

promatranje Presvetoga
u tišini
bez puno riječi i buke
samo molitva
pet Očenaša
raskriljenih ruku
na pet prigorkih Isusovih rana

trenuci spoznanja i
osvjetlijvanje rana i zla,
u prisutnosti Kristovoj,
koje su se podvukle pod

nesigurnost,
ljubomoru,
odbačenost,
samoću,
napuštenost,
podcjenjivanje,

strah,
izrugivanje,
ismijavanje,
odbacivanje,
kontroliranje,

muku,
tjeskobu,
siromaštvo,

ucjenu,
poniženje,
zavist,
oholost,
nečistoću

opraštanje za
neljubljenost,
nesigurnost,
nedostojnost,
ne prihvaćanje,
samoću

odricanje i puštanje
jednoga po jednog.

Samo Bog to može
u Ime Isusovo iscijeliti
i ne dopustiti gorčini i zlu
da budu jači od milosti
jer Kristovom krvlju smo spašeni

Nadam se da ću
svaki dijelom sebe
uspjeti predati srce i dušu Bogu
i staviti ih u svete rane Isusove
i pod zagovor
bezgrešnoga srca Marijina.

Obred pepeljenja / Foto: Depositphotos

Ako slučajno posumnjam

Bože,
ako slučajno posumnjam
u Tvoje milosrđe,

podsjeti me
na prvotnu radost,
nakon što sam povjerovao
da imaš plan sa mnom,

podsjeti me
na milost našega prvog susreta,
kad sam rekao evo me,

podsjeti me
na odgovor na moja bezbrojna traženja,
na suze koje su pročistile moj pogled,
na molitve koje si uslišao,
na nadu koja je upalila svjetlo vjere u mojoj duši,
na vjeru koja je osnažili moju malenost,

podsjeti me
kako su moje snage neznatne
bez tvojeg blagoslova,
bez Ljubavi raspete na križu,
jer sve što imam to si Ti.
Moj Bog i moje sve.

Foto: Pexels

Kad bih mogao razumjeti

tajnu Kristove muke,
moj križ mi ne bi bio samo
teret koji me umora,
teška greda
koja sputava moju slobodu
i ne da mi da hodim
svakodnevna pokora

jer me vraća na početak,
kako bih se vratio sebi,
kako bih shvatio da križ
nije samo muka,
nije samo teret,

nego greda koja me čvrsto drži za zemlju
kako bih shvatio kako je lijepo nebo,
kako Isusova žrtva nije bila uzaludna,
nego je i moj dio puta ugrađen u njegovu žrtvu

i zato sam večeras sretan
jer promatram Isusov križ
čekajući Uskrsnuće
i moje boli,
i moje muke,
i mojih neizrečenih molitava.

Susret

Jednom, kada shvatiš
da nema slučajnih mjesta
ni slučajnih susreta,
postat će ti jasno
da je svaki poseban,
neponovljiv,
a većina ih se piše srcem
i pamte za cijeli život.

Tek tada ćeš
na svaki ići
s puno vedrine,
neopisive radosti,
moleći za blagoslov
i zahvalnost,
jer te netko čeka,
jer u drugim očima prepoznaješ
koliku ti je milost Bog darovao

Želiš li loviti ljude

moraš na udicu
staviti svoje srce,
uložiti sav svoj trud i napor,
a pritom
ne zaboravi moliti,
dugo,
danima,
pred Presvetim
u tišini
na koljenima
da nitko to ne zna,

i moli najviše
za strpljivost,
za snagu,
za prihvaćanje,
za radost,
za vedrinu,
za dobro društvo,
za Isusa
da bude kormilar tvoga broda,
za čisto srce
jer jedino će tada zagristi,

da se ne bojiš izrugivanja,
da te ne umori odbacivanje,
da ne odustaneš nakon bezbroj pokušaja,
da ništa ne činiš svojom voljom,
nego po milosti dara Duha Svetoga
po Kristovoj žrtvi na križu
po svetom predanju
i volji Božjoj.

Možeš li zamisliti

da Bog može
u najduljoj tami i provaliji
upaliti svjetlo

dotaknuti
tvoju prazninu,

poravnati
sve neravnine,

vratiti
povjerenje,

zaliječiti
nepreboljene rane,

pomiriti
nepomireno,

oprostiti
grijehe kojih se sramiš,
dati novu priliku,

pokazati Put u život,
reći da je tvoj život jedinstven,
da je vrijedan svake sekunde življenja,
da te neizmjerno ljubi?

Povjeruj
jer to je najljepši dar koji si dobio
Isusovom žrtvom na križu.

Križ je

biti voljen,
a ne razumjeti ljubav

slušati o žrtvi,
a uskraćivati mogućnost
da ti drugi pomognu

osjetiti samoću,
a ne dopusti Bogu
da bude dionika tvoje osamljenosti

nositi pretežak teret,
a ne vidjeti smisao u svemu

hoditi slomljen,
a ne otvoriti srce
da Bog ojača tvoja leđa

ne pogledati na Isusov križ
kako bismo shvatili
da je svaka patnja već otkupljena,
da je svaka suza već došla do Boga,
da je i tvoj križ
urezan u Isusov križ.