Budi dio naše mreže

Korizmene e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: pripremu, čitanje, razmatranje, korak “Još malo” i molitvu. Autor teksta razmatranja četvrtog tjedna e-Duhovnih vježbi je fra Stanko Mabić.

/ dt

U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.

Uvod

Poznaješ li osobno Isusa? Kada razgovaraš s njim, kako on izgleda? Možeš li to opisati riječima? Osjećaš li njegovu prisutnost kada moliš? Vidjet ćemo u evanđelju kako svi znaju tko je Isus, kako izgleda i odakle dolazi. A Isus kaže da ga uopće ne poznaju. Činjenica je da su ga baš rijetki poznavali jer su ga rijetki srcem gledali. A on progovara i otkriva se samo srcu koje ga ljubi, koje ga traži i potpuno mu se predaje. Odluči se upoznati Isusa osobno!

Priprema

Da bi se čovjek predao Bogu, mora napustiti samoga sebe. Sada kada pristupaš razmatranju Božje riječi, molitvi, stupaš pred lice Božje. Moraš svim srcem vjerovati da je Bog prisutan. Neovisno o onome što osjećaš ili ne osjećaš, neovisno o svojim zaslugama ili pripremama, neovisno o tvojoj sposobnosti da ti nadođu lijepe misli, neovisno o svojemu unutarnjemu stanju, vjeruj da je Bog uz tebe, da te gleda i ljubi.

Čitanje: Iv 7, 1-2.10.25-30

U ono vrijeme Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kada Krist dođe, nitko ne će znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

Razmatranje

Možeš li uočiti jasnu razliku u sebi i u onomu što činiš i razlučiti što dolazi iz tvoga ega, častohleplja i zavisti, a što dolazi iz ljubavi prema Isusu?
Kojim svojim mislima i činima ubijaš Isusa pod izlikom da činiš nešto za opće ili vlastito dobro?
Mir u srcu jedan je od znakova da Isus u njemu stanuje. Što činiš da bi stekao i očuvao taj mir u svojemu srcu?

Još malo

Mnogo su puta njegovi suvremenici htjeli uhvatiti Isusa i ubiti ga, ali on je uvijek samo mirno prošetao između njih i otišao jer još nije bio došao njegov čas.
Kada želim ubiti Isusa svojim grijesima, teškim psovkama, uvredama njegovu imenu, čineći zločine, Isus tada samo mirno prošeta pored mene, prođe posred mojih misli i osjećaja. Prođe i ode daleko od mene. Ni jednom psovkom ne mogu okaljati ili ubiti njegovo ime, samo mogu sebe okaljati, ubiti i zatvoriti u tamu grijeha.
S druge strane, kada ljudi mene napadaju i pogrđuju, vrijeđaju me, jesam li u stanju zadržati nutarnji mir i mirno prošetati mimo njihovih nasilničkih misli? Jesam li u stanju mirno prošetati mimo njihovih osjećaja mržnje, mirno prošetati mimo njihovih nečasnih i pokvarenih nakana? Ako sam to u stanju, onda Isus sigurno u meni prebiva i oni me ne mogu ubiti.
To ne znači da se ne trebamo boriti. Trebam se boriti, a katkada i žestoko boriti. Sv. Pavao upozorava da se u borbi protiv grijeha trebamo oduprijeti do krvi (Heb 12, 14). Kršćanin se treba boriti, ali se bori mirna srca. Što mu je srce mirnije, to je borba djelotvornija jer mu taj unutarnji mir omogućuje da se bori Božjom snagom, a ne svojom, koja bi se brzo iscrpila. Ako nismo u miru, nanijet ćemo više štete nego koristi zato što se ne borimo u Gospodinovoj borbi, nego u borbi ega. Unutarnji mir bit će naša stvarnost onoliko koliko se predajemo Bogu. Predanje nije nešto prirodno, već milost koju nam valja tražiti od Boga. On će nam ju dati ako ga ustrajno molimo: Molite i dat će vam se… (Mt 7, 7-8).

Molitva

Isuse, nisi se bojao propovijedati u Hramu ni onda kada se oko tebe stezao obruč protivnika i optužba na smrt. Daj mi hrabrost da mogu i ja biti smion i odvažan svjedok tvoje ljubavi i u ovo naše nemirno vrijeme. Hvala ti za sve koji su u ovo naše doba tvoji smioni i odvažni svjedoci. Hvala ti za roditelje koji se ne boje brojne djece. Hvala ti za novinare koji otvoreno pišu o pravim vrijednostima i ne boje se reći istinu. Hvala ti za liječnike koji se hrabro bore za svaki život i ne boje se medijskih prozivki. Hvala ti za svećenike i redovnike koji svojim životom jednostavno svjedoče za tvoje kraljevstvo i ne boje se.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja