Kad razgovaramo sa svojim poznanicima, prijateljima i rođacima, velika većina njih spominje svoje financijske brige: plaće su niske, a cijene visoke.

Nabrajaju poznata mišljenja iz života: tko ima novaca, ima i moć, sve može urediti, sve može steći. Ali rijetko govore o tome da novac, bogatstvo i nasljedstvo, mogu podijeliti ljude i obitelji, učiniti ih neprijateljima i nesretnima.

Rijetko govore o tome da život koji se živi samo za sebe, odvojen od Boga i višeg cilja, izaziva samo razočaranje.

Rijetko se govori o tome da sve zemaljske stvarnosti imaju vrijednost samo u odnosu na Boga i onoliko koliko ih koristimo po njegovu naumu. Sve je to zato što čovjek teži da se ovdje na zemlji osigura materijalnim dobrima kao da će ovdje živjeti vječno.

Foto: Canva

Siromašni i bogati ljudi našeg vremena uvijek iznova čine ovu pogrešku, zaboravljajući jednostavnu činjenicu da bogatstvo koje steknu u ovozemaljskom životu ne mogu smatrati svojim, niti ga mogu ponijeti u vječnost, osim ako to vječno ne ostvaruju dobrim djelima.

Naravno, to ne znači da su materijalne stvari i materijalni svijet po sebi loši.

Isus ne kaže da ne treba stjecati materijalne stvari, nego:

„Klonite se i čuvajte svake pohlepe, koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje” (Lk 12,15).

Čuvajte se pohlepe.

Ovaj izraz odnosi se na želju da se uvijek posjeduje više, na neumjerenu i neobuzdanu želju za svjetovnim dobrima. Ovakva želja ne čini egzistenciju sigurnijom niti osigurava duži život. Čovjekova mir i sigurnost ne ovise o njegovu posjedu, čak i ako ga ima u izobilju.

Tko se na to oslanja da bi postigao sretan život, taj je na krivom putu, u slijepoj je ulici.

Stoga moramo posebno paziti na to kako se odnosimo prema novcu i materijalnim dobrima.

Prema tome, opasnost od pohlepe ne prijeti samo multimilijunašu, već i prosjaku čija je možda jedina imovina vreća otpadaka koje odbija podijeliti s drugima.

Isus je zapravo upozoravao svoje slušatelje da ne postoji bogatstvo koje može donijeti potpunu sigurnost i sreću.

Nije samo bogatstvo ono što nas može uljuljati u lažni osjećaj sigurnosti, već i svaka druga stvarnost za koju vjerujemo da nas čini neranjivima. To uključuje i želju za moći kojom manipuliramo drugima, no prisjetimo se da je Isus čak osudio lažna duhovna uvjeravanja farizeja, koji su vjerovali da će obdržanje slova zakona osigurati njihov zemaljski prosperitet i vječni život.

Foto: Canva

Dakle, kršćanin, koji je po krštenju preporođen na novi životu u Kristu dobro zna da njegov život nije ograničen zemaljskim horizontima, i, iako mora ispunjavati dužnosti sadašnjeg života, mora okrenuti svoje srce prema konačnom cilju.

Konačni cilj ljudskog života je vječni život u vječnom zajedništvu s Bogom.

Današnja Isusova prispodoba govori o tome kako je bogataš u opčinjenosti materijalnim dobrima zaboravio Boga koji je korijen i svrha njegova života, kojemu zapravo duguje dobru ljetinu s kojom ne zna što bi.

Koliko nas je u ovakvoj situaciji!

Iako nismo milijunaši, milijarderi, čak i ako si ništa ne možemo priuštiti, ipak nekako potajno želimo imati takav život.

Zato se trsimo kako bismo se pred kraj života mogli zasluženo odmoriti, a kad dođemo do toga da možemo uživati ​​u zasluženom odmoru, više nas za to nije briga.

U međuvremenu pak gubimo ono najvažnije: ljubav prema Bogu, a s njom i smisao života.

Koliko bismo svi mi mogli biti sretniji kad bismo ovaj Isusov nauk uzeli k srcu i u skladu s tim oblikovali svoje živote. Zato evanđelist upozorava da, želimo li biti istinski sretni, moramo postati bogati u Bogu.

Redovnici / Foto: Cathopic

Što znači bogatiti se u Bogu?

Prvo, bogatiti se u Bogu znači sve hrabrije mu se povjeravati jer je On jedini nepokolebljivi oslonac na ovom svijetu koji može dati sigurnost našim životima.

Drugo, bogatiti se u Bogu znači stjecati dobra koja su pred Bogom vrijedna, koja moljac ne nagriza, hrđa ne izjeda i koja lopovi ne mogu ukrasti.

Za nebo se računa bogatstvo prikupljeno od duhovnih dobara, a ne ono što čovjek drži u svom skladištu.

Gospodin Isus je doista učitelj koji ne rješava probleme oko imovine i nasljedstva nego oko Božje riječi i vječnoga života. Možda ne poznaje pravila podjele obiteljskih dobara, točnije, ne miješa se u njih, ali zna pravila koja pomažu čovjeku da postane uravnotežen, sretan i dionik vječnoga života.