Kristina i Josip Brekalo mladi su bračni par, roditelji petero djece i članovi Franjevačog svjetovnog reda Mostar, javlja Radio Mir Međugorje koji donosi priču o obitelji Brekalo u emisiji “Iz evanđelja u život” u kojoj je sedmeročlana obitelj govorila o odgoju djece.

Obitelj Vukoja govorila je o tome kako su odlučili imati mnogobrojnu obitelj, što i tko im najviše pomaže u odgoju djece, što su do sada naučili o roditeljstvu ali i o svome franjevačkom putu na koji su zakoračili još kao srednjoškolci kroz Framu.

Josip ističe kako su već kroz vrijeme dok su hodali, prije vjenčanja, planirali imati više djece, a Kristina nadodaje: „Ja sam uvijek govorila da bih voljela imati petero, šestero djece, da su jedno drugom do uha i da sam ja kući s njima, a muž da ide na posao. I evo, hvala Bogu, trenutno živim taj svoj san sada.“

“Naša volja i naše predanje je sasvim dovoljno Gospodinu. On sve drugo šalje. I to u obilju šalje. To je nevjerojatno.”

Zanimljivo je kako je Jakov, njihovo najmlađe dijete, izmoljen od svetoga Nikole. Najstarije dijete Matej je u jednoj radionici, kada su pisali pismo svetom Nikoli, zaželio da sveti Nikola kaže Isusu da mu pošalje brata jer ga nema. I sveti Nikola je brzo ispunio želju Mateju. Kristina je već krajem toga mjeseca saznala da je trudna i rodio se mali Jakov.

O tome tko im najviše pomaže u odgoju odgovaraju da je to dragi Bog koji daje u izobilju: „Naša volja i naše predanje je sasvim dovoljno Gospodinu. On sve drugo šalje. I to u obilju šalje. To je nevjerojatno.“

“Biti u svijetu, a ne biti od svijeta.”

Kristina je na Framu krenula na početku srednje škole, i svoje iskustvo Frame opisala je riječima: „Svi ti susreti i sve to što smo doživjeli kroz vrijeme Frame, kao da je stvaralo neku ogradu oko nas i poslije kao da si bio zaštićen od svijeta i od svjetovnog. Biti u svijetu, a ne biti od svijeta.“

Josip se priključio Frami tek nakon što je upoznao Kristinu: „Ja sam tek kada smo upoznao Kristinu upoznao i taj svijet framaša. Upoznaš ti Kristinu, upoznaš to društvo i ne možeš vjerovat. Ovi ljudi su nekakvi radosni, pričaju o nekakvim jednostavnim, normalnim stvarima, nisu umišljeni, ufurani. Šta je ovo, ovo je nemoguće!“

“Ja bih poručio svima da se ne boje života. Piše nam 365 puta u Bibliji ‘Ne bojte se.’”

Nešto kasnije, za vrijeme studentskih dana, Josip se priključuje Franjevačkom svjetovnom redu, a Kristina se OFS-u priključuje nakon završenog studija. Sada zbog djece ne mogu oboje aktivno sudjelovati na svim susretima i aktivnostima bratstva, ali su prisutni kada se uspiju organizirati. Ponekad povedu i djecu sa sobom na susret.

Josip je za kraj poručio: „Ja bih poručio svima da se ne boje života. Piše nam 365 puta u Bibliji ‘Ne bojte se’. Budite hrabri i odvažni suočiti se sa životom i život dati ako treba za svoj brak i obitelj. Ljubite svoje žene i budite svećenici u svojoj obitelji. A žene poštujte svoje muževe i budite po primjeru Gospe. I svjedočite uvijek svojim životom, a ako nekad treba ovako nešto recite, kao mi danas. I htio bih poručiti mladima da žive čistoću prije braka i tad će biti blagoslov i imat će svetost u braku.“