Kako zamišljamo Boga? Kakvu sliku o njemu imamo? Mislim da je to najvažnije pitanje na koje moramo imati odgovor, jer o odgovoru na to pitanje ovisi naš stav prema čovjeku kao Božjem stvorenju. U vrijeme dok je Isus živio na zemlji rabini i učitelji Zakona govorili su narodu o Bogu, ali često se znalo dogoditi da su to bile puste fraze i neke duhovne parole. Rabini i učitelji Zakona pozivali su se samo na sposobnost proizišlu iz njihova obrazovanja. Tadašnja vjerska elita maksimalno se trudila kako bi narod učila da bude poslušan Božjem Zakonu. Učiti ljude da budu poslušni Božjem Zakonu nije loše, međutim, oni su tražili načine da svaku situaciju dovedu u neku zakonsku formu. Vanjska obilježja ponašanja za ove su rabine i učitelje Zakona bila primarna.

Kako zamišljamo Boga? Kakvu sliku o njemu imamo?

Židovska duhovna elita učila je narod kako su zdravlje i materijalno bogatstvo Božji blagoslovi i dokaz Božje naklonosti, dok su bolest i materijalno siromaštvo Božja prokletstva i dokaz Božje srdžbe. Koliko li su samo ovu duhovnu elitu pogađala Isusova djela, djela ljubavi. On nije liječio samo akutne bolesti, već i one kronične. On liječi čovjeka koji boluje trideset i osam godina od nepokretnosti. On liječi čovjeka slijepog od rođenja i još mnoge bolesti. Kristovo djelovanje i njegovi govori bili su toliko različiti od tadašnje duhovne elite i za očekivati je bilo da od njih ne bude prihvaćen. Svoj autoritet on potvrđuje djelima. One koje su židovski vođe smatrali prokletima, on smatra blagoslovljenima. Da bi to dokazao, skida s njih taj teret bolesti.

One koje su židovski vođe smatrali prokletima, on smatra blagoslovljenima.

Ljudski gledano, Isus nije imao nikakvu vlast niti je imao pravo poučavanja s ijednog naslova. On u svom društvu i vremenu nije imao ni položaj ni titulu. Ipak, učio je kao onaj koji ima vlast. I oni koji su ga slušali bijahu zaneseni njegovim naukom. U čemu je njegova tajna? U usklađenosti između onoga što je govorio i onoga što je činio, u dosljednosti. On nije bio od onih koji su svoje iskaze mijenjali ovisno o trenutku i potrebi. Dosljedno je iznosio nov i snažan nauk koji, jer je bio nov i snažan, nije imao potrebu pozivanja na neke druge autoritete, poput Mojsija i proroka, nego je svojom logičnošću, ali i načinom na koji je iznošen, sam u sebi bio jesan i prihvatljiv svima.

U čemu je njegova tajna? U usklađenosti između onoga što je govorio i onoga što je činio, u dosljednosti.

Dotad je narod uglavnom slušao od učitelja Zakona i rabina propovijedi o Božjoj strogosti, njegovu zahtjevu za strogim pokoravanjem Zakonu, židovskim pravilima i sl. Međutim, Isus odbacuje tu tradiciju iznoseći im onu najvažniju vijest – vijest o Božjoj ljubavi. U tumačenjima starozavjetnih tekstova Isus si je uzimao za pravo uvijek nadodati nešto novo – jer on i jest ispunjenje i dopuna Starog zavjeta, a imao je vlast nad istinom. Isusov nov i snažan nauk može se ovako sažeti: ljubiti Boga u radosti i jednostavnosti srca, a ne kao dotad strogim izvršavanjem zakonskih propisa; ljubiti svoje bližnje, ali se ne ograničiti samo na one koji nam mogu uzvratiti, s kojima smo krvno povezani, već sve ljude, bez obzira na razlike koje nas dijele, uključujući čak i neprijatelje. Jedini je preduvjet za ljubav prema bližnjima njihova potreba da budu ljubljeni. Reći, ovako je pisano, a ja vam kažem, može reći samo onaj koji je ravan Bogu, a to je Isus Krist.

Jedini je preduvjet za ljubav prema bližnjima njihova potreba da budu ljubljeni.

Draga braćo i sestre, Božja prisutnost i danas u svijetu izaziva mnogo otpora i bunta. Mnogi i danas izbacuju Isusa iz društva i javnosti otvoreno se protiveći njegovu nauku i viziji života koju je njegovo utjelovljenje i uskrsnuće uspostavilo na Zemlji. Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? To su riječi opsjednutog iz današnjeg evanđelja. Danas se nešto slično može osjetiti i prereći našim riječima: Što ti, Bože, imaš sa mnom? Želiš li mi oduzeti autonomiju i slobodu? Želiš li onemogućiti moj napredak? Želiš li osporiti bolju budućnost? Doista, mnogo je pitanja koja se postavljaju, a iz kojih se vidi da smo već krenuli, uhodali se i naviknuli na svoju autonomiju nakon što smo Boga potisnuli iz svijeta. U mome životu nije dobrodošao onaj tko raskrinkava svaku nečistoću i oslobađa me unutarnje prljavštine. U mome životu nije dobrodošao onaj tko Božjom mišlju razgoni nečiste misli, ni onaj tko Božjom snagom pokazuje da je moja snaga slaba, ni onaj tko Božjim djelovanjem ukazuje na nedostatnost ljudskoga. Mnogi će reći kao i prije dvije tisuće godina: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? (Iv 6,60). To, međutim, nije dovoljno da bi se Isusa ušutkalo. On i dalje iznosi svoj nauk s istim autoritetom i istim dostojanstvom, kao onaj koji ima vlast.

Bog danas treba nas, treba Crkvu, treba našu zanesenost njegovim naukom i još više našu autentičnost i dosljednost koje će proizići iz te zanesenosti.

Isus i danas želi jednako snažno zanositi ljude. Bog danas treba nas, treba Crkvu, treba našu zanesenost njegovim naukom i još više našu autentičnost i dosljednost koje će proizići iz te zanesenosti. Treba i našu otvorenost u prenošenju te riječi svima, bez želje da nametnemo, ali i spremnost da uvijek ponovo ponudimo, kako bi Isus u nama i po nama i danas mogao pristupiti s poštovanjem svakom čovjeku, osloboditi ga od zla i Zloga i osposobiti za dobro. Velika je stoga odgovornost na nama da nastavimo prenositi Božju riječ koju je on, Božja Riječ, objavio kao evanđelje, radosnu vijest. Pridružimo se onima koji govore i čine. I da između onoga što govorimo i činimo bude sklad. Da ne budemo, kako je svojevremeno rekao papa Franjo u jednoj od propovijedi, „poput paunova koji se zanose svojom vjerom ili mjehurića sapuna koji su lijepi, ali kratko traju, nego oni koji ljubav koju propovijedamo stvarno žive, u svim njezinim dimenzijama i na svim razinama“. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Matije Aušića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.