"Gubimo vjeru, ne jer Boga nema ili ne odgovara nego jer nas nema blizu Boga, jer ne slušamo, samo pričamo i gunđamo. Nema njegovih najbližih, njegovih susjeda. Oslijepimo pa tražimo čuda, ucjenjujemo Boga trapavim i sebičnim molitvama. Ne želimo se predati, ne damo se oduzeti od svega što nije Bog. Onaj koji vjeruje, ne treba objašnjenja. Onomu koji ne vjeruje, ne da se objasniti, govorio je Sv. Toma Akvinski. Vjeru treba vježbati, izazvati, živjeti. Biti normalan, jednostavan. Božji", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.
Katolik je svaka osoba krštena u Katoličkoj Crkvi i svaki vjernik koji vjeruje u Božju Objavu u Svetom pismu te koji vidi Božje tragove i u prirodi, ljudima i savjesti, tj. u naravnoj objavi.
Punina i ispunjenje Božje Objave je Isus Krist i ništa izvan njega nije nužno za spasenje, ali nije sve nekorisno. Privatne objave i viđenja mogu biti poticaj, naglasak nekog otajstva u potrebi čovjeka ili krizi u određenom vremenu, ali samo ako nisu protivne Svetom pismu i ako su priznati od Crkve. Drugima se ne treba zamarati jer sve imamo u Svetom pismu i naše snage trebamo usmjeriti u molitveni pristup čitanju i proučavanju Božje riječi te tumačenju od Crkve, egzegeta, slušanje propovijedi, poslušnosti Riječi i Crkvi.
Privatne objave i viđenja mogu biti poticaj, naglasak nekog otajstva u potrebi čovjeka ili krizi u određenom vremenu, ali samo ako nisu protivne Svetom pismu i ako su priznati od Crkve.
Naravno da nas neće spasiti rane svetog Franje niti poruke vidjelaca već samo život, muka, smrt i uskrsnuće Isusovo, ali nas one mogu i trebaju uputiti upravo na misterij Isusa Krista i Božju poruku kojom nas je Bog u Starom zavjetu pripremao za Krista, u Kristu ispunio te će nas po Duhu Svetomu do kraja vremena uvoditi u cijelu Istinu. Možda je jedan od najvećih problema prosječna vjernika što ne odvaja dovoljno vremena za ozbiljan pristup molitvi i Svetom pismu dok istovremeno troši gomilu energije na nepotrebne i besmislene sadržaje i rasprave. Kako razlučiti dobro i zlo, prepoznati znakove vremena, biti proroci u svijetu, ako smo obasuti brojim informacijskim sadržajima koji nam ne oduzimaju samo vrijeme već i koncentraciju, vanjski i nutarnji mir te nas lišavaju samoće i tišine, nužne za ozbiljan duhovni i vjernički život?!
Možda je jedan od najvećih problema prosječna vjernika što ne odvaja dovoljno vremena za ozbiljan pristup molitvi i Svetom pismu dok istovremeno troši gomilu energije na nepotrebne i besmislene sadržaje i rasprave.
Zauzet(a) si, nemaš vremena? Zbroji vrijeme na Internetu, razbibrizi, kavama, pričanjima, TV…i onda ponovno reci da nemaš vremena za tišinu i samoću, ma taman bila moguća samo minimalna.
Blaženi Alojzije Stepinac je rekao kako jedna stranica Svetog pisma vrijedi više nego sve knjige svijeta. Još više to vrijedi za sve na TV-u, Internetu. Kada netko kaže da je katolik te odmah zatim kaže ALI, taj nije katolik, rekao je nadbiskup James Fulton Sheen.
Jučer, u subotu, slušali smo evanđelje o sv. Tomi apostolu koji je želio vidjeti čudo uskrnuća na svoje oči. Toma koji mu je bio jedan od najbližih, nije vjerovao drugim učenicima, apostolima. Danas, u nedjelju slušamo o nevjeri ljudi iz Isusova zavičaja.
Ne želimo se predati, ne damo se oduzeti od svega što nije Bog.
Što su svećenici i redovinici(ce) ako ne Isusovi najbliži? Što su vjernici laici ako ne Isusova rodbina i ljudi njegova zavičaja, prvi susjedi? I baš mi uprskamo s nevjerom! Zašto? Možda jer ne prepoznajemo Isusa u svakodnevici. Ne čujemo ga, ne vidimo, ne slušamo. Imamo pametnija posla. Gubimo vjeru, ne jer Boga nema ili ne odgovara nego jer nas nema blizu Boga, jer ne slušamo, samo pričamo i gunđamo. Nema njegovih najbližih, njegovih susjeda. Oslijepimo pa tražimo čuda, ucjenjujemo Boga trapavim i sebičnim molitvama. Ne želimo se predati, ne damo se oduzeti od svega što nije Bog. Onaj koji vjeruje, ne treba objašnjenja. Onomu koji ne vjeruje, ne da se objasniti, govorio je Sv. Toma Akvinski. Vjeru treba vježbati, izazvati, živjeti. Biti normalan, jednostavan. Božji.