"Mjera tvoga rasta u svetosti mora nadilaziti mjeru rasta napasti koje će te htjeti odvojiti od Boga. A padovi će ti biti samo alarmi da se moraš vratiti, da moraš pojačati svoje napore, da se moraš sjetiti cilja kojemu ideš", poručuje u promišljanju o. Jakov od Križa Milić.
Ako ne napreduješ u duhovnom životu, nazaduješ. Uvijek treba postojati rast, uspinjanje na tome teškom putu prema Gospodinu.
Većina nas mora tisuću puta pasti i tisuću puta ustati. Većina nas će se morati čuditi i diviti Božjem strpljenju s nama, ali i čvrsto vjerovati da On nikada neće odustati, kad bismo mi sami već odustali bezbroj puta.
Da. U idealnom slučaju je uvijek tako. Ali duhovni život je rijetko kome ravna uzlazna linija. Bog u svome promislu izabire posebne duše koje će voditi takvim putem, velike, svetačke duše. Većinu duša Bog ipak vodi jednim drugim putem jer ne može svaka duša biti tako odvažna, junačna, oslobođena rana i nenavezana na svijet. Većina nas mora tisuću puta pasti i tisuću puta ustati. Većina nas će se morati čuditi i diviti Božjem strpljenju s nama, ali i čvrsto vjerovati da On nikada neće odustati, kad bismo mi sami već odustali bezbroj puta.
Ne boj se ako tvoj put nije linearan. Ne boj se ako padaš. Ne boj se ako ti se čini da ti je vjera sada slabija nego ikad. Ne boj se ako ne osjećaš ugodu u molitvi, ako ti je misa postala naporna, ako ti je teško moliti. Ne boj se ako si počeo gubiti strpljenje s bližnjima. Ne boj se ako si počeo sumnjati u istine vjere. Sve to može biti samo jedan dio tvoga puta koji moraš proći. Možda su te tame i suhoće samo Božje čišćenje, možda ti je Bog bliži nego ikad, ali te je zaslijepio svojim sjajem, kao kad predugo gledaš u sunce i vidiš samo tamu. Čak i onda kad su tvoje tame uistinu ozbiljni padovi u grijeh, kad nema dvojbe da si grijehom otpao od Božje milosti, to nije vrijeme za očaj. Sama činjenica da se kaješ, sama činjenica da te boli što si se udaljio od Boga govori da ipak nisi gdje si bio prije. Ovo ipak govori da si bliže Bogu nego prije kad si griješio. Ta bol samo je poziv da potrčiš u zagrljaj milosrdnog Oca koji čeka da mu se vratiš još jednom. Budi ponizan i shvati da ne možeš sam. Budi dovoljno ponizan i priznaj da si samo dijete koje uči hodati. Bi li se ti naljutio na svoje dijete i ostavio ga zato što još nije naučilo hodati, ili bi mu nastavio pružati ruku i pomagati mu da ustane? A koliko će to radosnije činiti Bog, koji je Ljubav sama?
Mjera tvoga rasta u svetosti mora nadilaziti mjeru rasta napasti koje će te htjeti odvojiti od Boga. A padovi će ti biti samo alarmi da se moraš vratiti, da moraš pojačati svoje napore, da se moraš sjetiti cilja kojemu ideš.
Duhovni je život borba do smrti i nemoj nikad pomisliti da si konačno dovoljno sazrio i da ne možeš pasti. Nemoj misliti da ti se grešne navike, grešne sklonosti neće vratiti, uvijek postoji ta opasnost ako posustaneš u molitvi, ako prestaneš ići naprijed, uvijek naprijed, jer će i sotona napadati sve jače kako ti budeš rastao. Mjera tvoga rasta u svetosti mora nadilaziti mjeru rasta napasti koje će te htjeti odvojiti od Boga. A padovi će ti biti samo alarmi da se moraš vratiti, da moraš pojačati svoje napore, da se moraš sjetiti cilja kojemu ideš.
I ne boj se, jer Bog od tebe neće nikad odustati.