Duhovnik je osoba koja je zajedno s tobom zagledana u Krista i koja ti pomaže da jasnije čuješ poticaje Duha Svetoga u svojoj nutrini i da ih slijediš. “Volim reći i da je duhovnik prijatelj koji ti želi istinsko dobro: da rasteš u prijateljstvu s Isusom. Duhovnik je osoba koja ima određeno iskustvo i učenost s ciljem da pomogne osobi kako bi ostvarila u potpunosti volju Božju u svome životu”, objasnio je o. Ivan.

Na tom tragu, dobro je imati duhovnika kao prijatelja kojemu je stalo da služi osobi u cilju ostvarenja njezina odnosa s Bogom.

Molitva i razlučivanje

“Mislim da svako vrijeme nosi svoje izazove, ali ono što nikada ne smijemo zaboraviti jest da đavao nastoji svim silama odvojiti čovjeka od Boga i da mu na tome putu podmeće razne zamke, često i pod krinkom dobra, kako bi ga zaveo i odvukao od Boga. Mislim da osoba koja se želi cjelovito posvetiti duhovnom životu, odnosno rasti u ljubavi i prijateljstvu s Isusom, treba pronaći duhovnika. A za to je potrebno moliti i razlučivati”.

Polazna točka u duhovnom vodstvu je ta da se duhovnik i osoba koju duhovnik prati podlažu vodstvu Duha Svetoga. Ključ svega je poniznost i poslušnost Duhu.

Mislim da svako vrijeme nosi svoje izazove, ali ono što nikada ne smijemo zaboraviti jest da đavao nastoji svim silama odvojiti čovjeka od Boga i da mu na tome putu podmeće razne zamke, često i pod krinkom dobra, kako bi ga zaveo i odvukao od Boga.

Bez Duha Svetoga duhovno praćenje postaje vrlo opasno jer može doći do zloporabe pozicije od strane duhovnika ili do toga da osoba od duhovnika očekuje nešto što je izvan njegove ili njezine domene. Oboje, i duhovnik i osoba koju on duhovno prati, podlažu se vodstvu Duha Svetoga te zajedno osluškuju, razlučuju.

Bez Duha Svetoga duhovno praćenje postaje vrlo opasno jer može doći do zloporabe pozicije od strane duhovnika ili do toga da osoba od duhovnika očekuje nešto što je izvan njegove ili njezine domene.

Bez poniznosti pred Bogom ne možemo napredovati u duhovnom životu, ona je kraljica svih kreposti kako primjećuje sveta Terezija Avilska.

Osobine dobrog duhovnika

“Na tragu terezijanske misli čini mi se da duhovnik prije svega treba biti iskusan i učen. Iskusan da može dobro pratiti duše koje dolaze za pomoć te učenost kako bi im mogao jasno i cjelovito izložiti, ne svoj nauk, nego nauk Crkve.”

O. Ivan istaknuo je da bi duhovnik u svome osobnom životu trebao aktivno živjeti odnos prijateljstva s Bogom, čitati i nastojati produbiti to prijateljstvo, jer će tada moći biti autentičan svjedok svojoj braći i sestrama. “I drugo, jednako važno, mora voljeti Boga i čovjeka. Istinska ljubav prema Bogu rađa plodom da duhovnik želi dobro osobe koju duhovno prati, odnosno da ju želi voditi Bogu. Zadaća duhovnika je da pomogne osobi otkriti sliku Božju u sebi, a ne da drugoga nastoji učiniti na svoju sliku”, objasnio je.

Istinska ljubav prema Bogu rađa plodom da duhovnik želi dobro osobe koju duhovno prati, odnosno da ju želi voditi Bogu.

Nadalje, duhovnik pomaže osobi u razlikovanju duhova. Kako prepoznati one poticaje koji su od Boga ili zamke zloga? “Upravo je tu ključna uloga duhovnika koji će pažljivo kroz molitvu, na temelju crkvenog nauka i iskustva svetaca usmjeriti osobu u pravome smjeru. Jako je važno da oboje budu poslušni Duhu i istini. Duh je koji vodi, a istina je ono što oslobađa čovjeka.”

Foto: Matija Đudarić i o. Ivan Pleše

Govoreći o tome što je cilj razlučivanja, naš sugovornik istaknuo je kako je to temelj razlikovanja onoga što je od Boga od onoga što nije. Povezao je to i s plodovima, jer oni su ono što je središnje za razlikovanje duhova. “Ono što vodi porastu ljubavi prema Bogu i čovjeku je ono za čime treba težiti”.

Neki od problema u duhovnom vodstvu

“Mislim da su neki od problema u odlučivanju za duhovno praćenje sljedeći: poteškoća da se pronađe dobrog duhovnika, neodlučnost, strah od nepoznatog ili neraspoloživost. Odlučiti se za duhovno praćenje znači odlučiti da osoba doista želi rasti u svetosti, da želi rasti u prijateljstvu u Isusom.”

Drugim riječima, to znači ozbiljno raditi na iskorijenjivanju mana i grijeha te u rastu u ljubavi. “A to nije lako, objasnio je o. Pleše.

“Terezija Avilska će reći da duhovni život treba biti u ‘odlučnoj odlučnosti’: u duhovnosti najbrže napreduju duše koje su odlučne da rade na sebi, a to traži veliku žrtvu. Isto vrijedi i za duhovnika: treba raditi na sebi, biti iskusan i učen, odlučan da raste u svetosti te da prihvaća duše koje dolaze po pomoć k njemu ili njoj.”

Ono što vodi porastu ljubavi prema Bogu i čovjeku je ono za čime treba težiti.

Duhovnika si izabire osoba koja želi raditi na sebi, prvenstveno sakramentalnom i molitvenom zauzetošću. Stoga je o. Pleše poručio: “Bez sakramentalnog i molitvenog života duhovno vodstvo, po mome mišljenju, je uvelike osiromašeno. Duhovnik nije primarno osoba koja bi trebala zauzeti ulogu pseudopsihologa ili pseudopsihoterapeuta u životu osobe.”

Terezija Avilska će reći da duhovni život treba biti u odlučnoj odlučnosti: u duhovnosti najbrže napreduju duše koje su odlučne da rade na sebi, a to traži veliku žrtvu. Isto vrijedi i za duhovnika: treba raditi na sebi, biti iskusan i učen, odlučan da raste u svetosti te da prihvaća duše koje dolaze po pomoć k njemu ili njoj.

“Naravno”, nastavio je, “kroz razgovore se dotiče i ta dimenzija, ali primarni cilj duhovnog praćenja je sljedeći: duhovnik je tu da pomogne osobi da počne raditi na sebi. Tu je ključna riječ raditi.”

Interdisciplinaran pristup

Duhovnik nije osoba kojoj se dolazi na razgovor, nego osoba kojoj mogu povjeriti konkretni duhovni problem i od koje se odlazi s konkretnim smjernicama za život, prvenstveno sakramentalno-molitvenim smjernicama koje su temelj duhovnog života. Duhovnik je tu da potiče osobu na to da ustraje u dobrim odlukama i da ustraje u radu na sebi.

Bez sakramentalnog i molitvenog života duhovno vodstvo, po mome mišljenju je uvelike osiromašeno. Duhovnik nije primarno osoba koja bi trebala zauzeti ulogu pseudopsihologa ili pseudopsihoterapeuta u životu osobe.

Stoga, imati duhovnika, a ne voditi intenzivan sakramentalni ili molitveni životu ne ispunjava smisao duhovnog vodstva. A svakako preporučujem interdisciplinarni pristup u razvoju ljudske osobe.

Duhovnik nije osoba kojoj se dolazi na razgovor, nego osoba kojoj mogu povjeriti konkretni duhovni problem i od koje se odlazi s konkretnim smjernicama za život, prvenstveno sakramentalno-molitvenim smjernicama koje su temelj duhovnog života.

Naš sugovornik zaključio je da uz duhovnika koji osobi pomaže rasti u odnosu s Bogom poglavito preko sakramentalno-molitvenog života, ponekada nije loše imati i psihologa koji joj pomaže u međuljudskim odnosima i liječenju eventualnih rana koje u sebi može nositi.

Podsjetimo, o. Ivan Pleše rođen je 10. studenoga 1992. godine u Zagrebu. Po završetku osnovnoškolskog obrazovanja (1999.-2007.) upisuje opću gimnaziju srednje škole Ivan Švear (Ivanić-Grad, područni odjel Križ). Završetkom srednjoškolskog obrazovanja i položene državne mature (2007.-2011.) ulazi u formaciju u Redu bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela te 2011. godine, upisuje i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Filozofsko-teološki studij završio je i diplomirao 3. srpnja 2017. godine te stekao stručni naziv magistar teologije (mag. theol.). Za svećenika je zaređen 2019. godine.