Župnik zagrebačke Župe Presvetog Trojstva, vlč. Tomislav Šagud osvrnuo se na evanđelje koje čitamo na Cvjetnicu, pročitajte promišljanje vlč. Tomislava Šaguda koje možete pronaći i na njegovoj mrežnoj stranici Šagud xyz.

Uvod

Jedna se misao provlači kroz cijelo Lukino evanđelje, a vrhunac doseže u opisu Isusove muke: Isus je novi Adam.

Novi Adam

Na Cvjetnicu svake godine slušamo izvještaj o Kristovoj muci iz drugog Evanđelja, ovisno o tome koja je crkvena godina. U godini C imamo opis iz Lukina evanđelja. Izvještaj je dug i puno je tema o kojima možemo govoriti, no postoji jedan motiv koji Luka provlači kroz cijelo svoje Evanđelje: Isus je novi Adam. To jasno naznačuje već na početku kada u rodoslovlju navodi da je Isus Adamov potomak. Jedini je evanđelist koji spominje Adamovo ime (usp. Lk 3,38). Luka nije autor ove teologije, već ju je primio od svoga učitelja sv. Pavla, koji na nekoliko mjesta govori o Isusu kao novom Adamu (usp. Rim 5,12–20; 1 Kor 15,20.44–49). Po čovjeku su grijeh i smrt ušli u svijet, a po novom čovjeku – Bogu koji je postao čovjekom – na svijet dolaze milost, opravdanje i vječni život. Ono što je stari Adam porušio, novi Adam sad obnavlja i vraća čovječanstvo na kolosijek iz kojega je na početku ispalo.

Ono što je stari Adam porušio, novi Adam sad obnavlja i vraća čovječanstvo na kolosijek iz kojega je na početku ispalo.

Rječiti detalji

Evanđelist Luka nije toliko jasan kao Pavao. Pavao izlaže apstraktne teološke traktate, a Luka je književnik koji u svoje djelo ubacuje obilje slika i aluzija na prve stranice Knjige Postanka. Dobrom poznavatelju Svetog pisma ti su znakovi prilično uočljivi, no Luka se možda i suviše nadao kako će svi kršćani toliko poznavati Božju riječ da će im njegove aluzije biti očite. Zato Bogu hvala na bibličarima, koji nam otkrivaju ove detalje kako bismo mogli prodrijeti u dubinu Božje riječi.

Maslinska gora i stablo života

Počnimo od mjesta radnje. Adam je sagriješio u vrtu, a i Isusova muka počinje u vrtu na „Maslinskoj gori” (Lk 22,39). Sveto pismo govori da su u edenskom vrtu postojala dva stabla koja su se posebno isticala: „stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla” (Post 2,9). Ovo nam je drugo stablo dobro poznato, no stablo života, koje je vrlo važno za povijest spasenja, nažalost prečesto previđamo u našem čitanju. To stablo predstavlja puninu života, sve ono što je čovjeku potrebno da bi mu duša bila ispunjena mirom. Prvi ljudi, dok su bili u rajskom vrtu, nisu imali duboke čežnje ni prazninu u srcu, niti su umirali, jer su imali pristup drvu života. Prema židovskoj tradiciji – koja nije dio Svetoga pisma, ali ju je zanimljivo spomenuti kako bismo razumjeli mentalitet u kojem su pisana Evanđelja – drvo života bilo je drvo masline, a čovjek je primao vječni život mažući se uljem dobivenim od plodova toga drveta. Svećenici i kraljevi Staroga zavjeta mazali su se maslinovim uljem kako bi mogli povezati ovaj svijet s onim davno izgubljenim prostorom Božjega prebivališta. Danas Crkva to isto čini u sakramentima krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda kako bi donijela vječni život osobi koja sakrament prima.

Danas Crkva to isto čini u sakramentima krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda kako bi donijela vječni život osobi koja sakrament prima.

Preostala nam dva evanđelista donose još jedan naziv vrta u kojemu je Isus započeo svoju muku – Getsemani (Mk 14,32; Mt 26,36). Prevedeno s hebrejskog, to ime znači ‘preša za ulje’. Kao što je plod stabla života morao biti sprešan da postane upotrebljivo ulje, tako i na Maslinskoj gori počinje Isusovo drobljenje, kako bi iz njega potekao izvor života. Prvi je Adam sagriješio ubravši plod s drveta (usp. Post 3,6), a Isus je visio na drvetu kako bi sâm postao plod spasenja koje će poništiti prvi grijeh (usp. Lk 22,33).

Ostale aluzije na Adama

Čovjek će zbog svoga grijeha provesti život „u znoju lica svoga”, a zemlja će mu rađati „trnjem” (Post 3,18s). Isus uzima plodove toga prokletstva na sebe: on se znoji krvavim znojem (usp. Lk 22,44) i stavlja trnje na svoju glavu (usp. Mk 15,17).

Ljudi su zbog grijeha spoznali svoju golotinju (usp. Post 3,10), a Isus na križu biva razgolićen kako bi otkupio čovječanstvo (usp. Mt 27,35).

Dok Isus visi na križu, govori jednom od dvojice razbojnika: „[D]anas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23,43). Riječ raj vrlo je rijetka u Bibliji. Puno se češće upotrebljava riječ nebo. Na nekoliko mjesta gdje se upotrebljava raj, uvijek se misli na rajski ili edenski vrt, u kojem su Bog i ljudi živjeli zajedno prije grijeha (usp. Post 2,8). Isus ide tamo odakle su ljudi izbačeni i sa sobom vodi one koji mu se utječu.

Isus ide tamo odakle su ljudi izbačeni i sa sobom vodi one koji mu se utječu.

Kada je Adam usnuo, iz boka mu je stvorena zaručnica (usp. Post 2,21s). A kada je Isus usnuo, pošavši u smrt, iz boka mu je provrla njegova zaručnica – Crkva (usp. Iv 19,34).

Zaključak

Teško je jasno zaokružiti i reći što sve za nas znači Isusova smrt: vječni život, otkupljenje grijeha, pomirenje s Bogom… Riječi su nedostatne za cjelovit opis tolikog otajstva. No možemo govoriti o nekim njegovim aspektima, nekim razjašnjenjima koja nam Sveto pismo donosi. Jedno je od njih i govor o Kristu kao novom Adamu. Njegov život, muka, smrt i uskrsnuće poništili su pogrešan odabir prvih ljudi i omogućili nam povratak u domovinu: mjesto gdje ćemo živjeti u savršenom miru i zajedništvu s našim stvoriteljem i nebeskim Ocem.