Što možemo naučiti od ove velike žene? Moram priznati da mi je posebno dojmljiva jedna njena izjava koju je zapisala čini mi se na samom vrhuncu patnje koju je proživljavala, a to je: Moje zdravlje je postalo Bog kojem se klanjam.

Vjernost Životu

Chiara je nedugo nakon vjenčanja ostala trudna. Odlazeći na ultrazvuk, saznaje teške vijesti. Njeno dijete rodit će se bez jednog od udova te vrlo vjerojatno umrijeti. Liječnici joj savjetuju pobačaj, ona ga odbija, te se odlučuje za život. Tako je i bilo. Rodila je dijete, nedugo nakon rođenja ga je uspjela i krstiti, a ono je ubrzo preminulo.

Moje zdravlje je postalo Bog kojem se klanjam.

Ubrzo nakon toga, Chiara je ponovno zatrudnjela. I ovoga puta Chiara odlazi na ultrazvuk na kojem saznaje identičnu vijest kao i na prošlom ultrazvuku – dijete će se roditi bez jednog od udova, te umrijeti. Ponovno, Chiari pobačaj nije opcija, te se odlučuje za život. I ovoga puta, nakon rođenja, situacija je identična. Dijete se krstilo, te nedugo nakon toga i preminulo.

Nakon što je ostala trudna treći puta, otišla je na ultrazvuk, te saznala da je dijete savršeno zdravo. Zajedno sa Enricom, odlučila ga je nazvati Francesco. Želeći se našaliti sa svojom životnom situacijom, jednom je prilikom rekla: Da smo znali, nazvali bi dijete Francesco, možda ne bi prošli kroz sve što smo prošli do sada.

Liječnici joj savjetuju pobačaj, ona ga odbija, te se odlučuje za život.

No, situacija ponovno nije bila idealna. Dijete je zdravo, ali je Chiari dijagnosticiran karcinom na jeziku. Chiara je odbila liječenje jer je bila svjesna da ono može naškoditi malenom Francescu. Nakon što se Francesco rodio u svibnju 2011. godine, Chiara je započela sa liječenjem.

Vjerovati ili očajavati?

Chiara je u svojoj borbi sa ovom opakom bolešću proživljavala razne faze – od malodušnosti do potpunog predanja Gospodinu. Ako bi malodušje već i nastupilo, Chiara se ne bi predala, i to je ono sa čime me osvojila. Chiara je unatoč svemu ostala vjernica. Znala je tko je njen Bog. Znala je da je zdravlje dar. Znala je da smisao života ne ovisi o zdravlju ili bolesti. Chiara je zapravo znala tko je smisao života. Stoga nas ne treba čuditi ovo što je jednom prilikom zapisala: Zahvaljujući Mariji i Davideu još smo se više zaljubili u vječni život i više se ne bojimo smrti. Bog nam ih je uzeo kako bi nam dao veće srce, otvoreno za prihvaćanje vječnosti već sada u ovome životu.

Chiara je odbila liječenje jer je bila svjesna da ono može naškoditi malenom Francescu. Nakon što se Francesco rodio u svibnju 2011. godine, Chiara je započela sa liječenjem.

Chiara je preminula 2012. godine. Posebno me oduševilo to što je Chiara naša suvremenica. Radostan sam jer shvaćam da svetost zaista nije nešto o čemu se govori u posebnim prilikama, nego je to svakodnevni poziv koji je Chiara iskoristila.

Ona je svoju bolest iskoristila na najbolji mogući način, a to je vjerujem – za Nebo. Nije očajavala, nije proklinjala život niti Boga. Imala je čvrstu vjeru, onu biblijsku – temeljenu na sjećanju, na iskustvu, na vjerovanju Bogu u svim situacijama, a ne vjerovanju svojim emocijama.

Bog nam ih je uzeo kako bi nam dao veće srce, otvoreno za prihvaćanje vječnosti već sada u ovome životu.

Foto: Matija Đudarić/ Chiarin grob

Bila je svjesna svoje smrti i zbog toga nije očajavala. Prije svoje smrti, sinu Francescu zapisala je i ostavila ove riječi:

Dali smo ti ime Francesco u čast svetog Franje, koji je imao ogroman utjecaj na naš život. Doista se nadamo da će ti on biti uzor. Lijepo je imati primjere života koji nas podsjećaju da možemo tražiti sreću. Imati Boga za vodiča prekrasna je polazišna točka u ovome životu. Znamo da si poseban i da imaš veliku misiju. Gospodin te izabrao od početka vremena i pokazat će ti put kojim ti je ići ako Mu otvoriš svoje srce… Uzdaj se u Njega!

Sveci su oko nas. Pokazuju nam da se samo svetost “isplati”. Pokazuju nam ne samo put kojim nam je ići, nego nam pokazuju onoga koji je Put, Istina i Život.