Nakon što je bogat mladić odbio Kristov poziv da sve rasproda, razdaje siromasima i slijedi Krista, Isus je rekao: “Kako je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje!” Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?” A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu” (Lk 18, 24-27). Život sv. Franjo tek je jedan primjer istinitosti Gospodinove gornje tvrdnje.
Sv. Franjo je ljubio “Gospu Siromaštvo.” Zašto ju je mogao tako duboko ljubiti i naučiti nas tako mnogo o njoj? Jedan od razloga je možda što je odrastao u bogatstvu. Franjo je zasigurno kontemplirao o tome što znači živjeti evanđelje. Znao je da imovina sama za sebe nije zla. Nije li Isus pohvalio bogatog carinika, Zakeja, što je razdao polovicu svog imetka siromasima?
Ne pretpostavlja li zapovijed: “Ne ukradi!” privatno vlasništvo? Prije svog obraćenja, Franjo nije bio ni pohlepan, ni materijalistički usmjeren, niti je gajio stav o imovini kakav Bog želi da svi gajimo. Odrastao je u veoma udobnom okruženju, ali je uvidio ispraznost svake navezanosti na materijalno bogatstvo.
Franjo je razumio da se kršćansko siromaštvo ne sastoji u neposjedovanju imetka nego u slobodi od toga imetka. U našim životima postoji uvijek neka trajna napetost između svijeta i Boga. Imetak je onaj dio kojim nas svijet privlači k sebi. Da bismo se oslobodili ovog robovanja posjedu, moramo posjedovati kao da ne posjedujemo.
Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu!
Nakon što je bogat mladić odbio Kristov poziv da sve rasproda, razdaje siromasima i slijedi Krista, Isus je rekao: “Kako je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje!” Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?” A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.” (Lk 18, 24-27)
Život sv. Franjo tek je jedan primjer istinitosti Gospodinove gornje tvrdnje. Kao što je Gospodin rekao, nemoguće je živjeti kršćansko siromaštvo bez milosti Božje. Siromaštvo se ne može odijeliti od preostalog dijela kršćanskog života poput molitve, pokore, sakramenata, obraćenja itd. Živjeti poput sv. Franje, odnosno nemati imetka, ili imati velik imetak koji nas ne posjeduje, zahtijeva Božju milost.
Možemo zamišljati sv. Franju kao bogatog mladića koji je prihvatio Gospodinov poziv da sve rasproda i dade siromasima i da Ga nasljeduje. Sv. Franjo je prihvatio Gospodinov poziv i milost potrebnu da ispuni poziv.
Moguće je, uz milost Božju, biti nenavezan na imetak!
Kada je Gospodin govorio o tome kako je teško bogatašu da se spasi, možete naslutiti nelagodu njegovih slušatelja u njihovu pitanju: “Pa tko se onda može spasiti?” Znali su da on ne govori samo o pohlepnim i materijalistički nastrojenim osobama. Govorio je njima, koji zasigurno nisu bili bogati po standardima svijeta.
Gospodin je pokušavao promijeniti cijeli njihov stav prema imetku. Želio je da se oslobode svake navezanosti na stvari koje bi mogle ometati put u kraljevstvo Božje. Tako je lako navezati se za imovinu, bilo veliku ili malu. Kada se to desi, nismo više slobodni koristiti svoju imovinu prema Božjem zakonu i poticaju Duha Svetoga.
Također je moguće, uz milost Božju, biti nenavezan na imetak, mali ili veliki. Život sv. Franje, kao i životi onih koji su se dragovoljno odrekli imetka zbog kraljevstva Božjeg do dana današnjega pokazuju nam da čak i oni među nama koji moraju posjedovati stvari, mogu gajiti ispravan stav prema imovini.