Puno ljudi misli da će, kad dođe pravi poziv, sve odjednom biti jasno. Kao da će se u jednom trenutku otvoriti nebo i anđeo ti reći: „Evo, to ti je životni poziv: idi!“

Nisam siguran da je za većinu to tako. Bog rijetko daje savršenu sigurnost.

On ne vodi poput GPS-a s jasnim uputama na svakom raskrižju. On vodi poput Oca koji te drži za ruku u magli: ne pokazuje ti sve, ali je uvijek uz tebe. Poziv je više kao jedan bljesak. Osjećaš da si nešto vidio, ali nisi siguran, slijediš ga, a mnogo puta se zapitaš jesi li to umislio.

Ali to je dovoljno.

Ako čekaš potpunu jasnoću da bi krenuo, možda nikada nećeš krenuti. Razlučivanje nikad ne dolazi s garancijom da nećeš pogriješiti, ali dolazi s obećanjem da će Bog biti s tobom i ako pogriješiš.

Vjera ne znači imati sve odgovore. Vjera znači ići korakom povjerenja i kad ne vidiš put.

Pogledaj Mariju. Njoj je anđeo rekao da će roditi Sina Božjega, ali nije joj dao plan do kraja života.

Nije znala za štalu, za progonstvo, za križ. Ali rekla je: „Neka mi bude.“ To je srce zvanja.

Ne: „Daj mi sve odgovore.“

Nego: „Dajem ti svoje ‘da’ i onda kad ne razumijem sve.“

I ako te strah jer ne znaš sa sigurnošću, znaj da nisi sam. Svi sveci su hodali u vjeri, ne u jasnim proračunima.

Ponekad ćeš imati mir, ponekad sumnje.

Ponekad ćeš osjetiti poziv, ali nećeš znati kako dalje.

Ponekad će ti svi reći da to nije za tebe i baš tad ćeš znati da je.

Ne traži znakove, traži Božje lice.

Ne traži sigurnost, traži pouzdanje.

I kada osjetiš da ti srce gori, kao učenicima na putu u Emaus, možda nećeš još uvijek znati sve. Ali znat ćeš da On ide s tobom.

To je dovoljno. Nećeš biti sto posto siguran. Ali ako budeš išao s Njim, bit će sve u redu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Br. Jakov od Križa (@br.jakov)