U apostolskom pismu Patris Corde, papa Franjo ovako je zapisao: Zli nas tjera da svoju slabost gledamo negativno, dok je Duh nježnom ljubavlju iznosi na vidjelo. Nježnost je najbolji način da dodirnemo ono krhko u nama. Upiranje prstom i osuđivanja, što često koristimo u odnosu prema drugima, znak su nesposobnosti da u sebi prihvatimo vlastitu slabost, vlastitu krhkost. Samo nježnost spasit će nas od zamki Tužitelja (usp. Otk 12, 10). Znamo da nas Istina koja dolazi od Boga ne osuđuje, već nas prihvaća, grli, podržava, oprašta.

Tko nas zapravo osuđuje?

Čini mi se da često svoje obrasce ponašanja i djelovanja preslikavamo na Boga. Možda i ne zaboravljamo koliko nam je zapravo teško shvatiti da Božja logika nije naša logika. Logika Evanđelja predstavlja odsustvo logike ovoga svijeta, matematike i računice. Evanđelje nije računovodstvo, nema “pasive” i “aktive”, nema podvlačenja “konta”. Kada bi bilo, ne bi se zvala Radosna vijest, nego eventualno Radosna matematika, što me iskreno podsjeća na ime nekog udžbenika matematike.

Osuđujemo sami sebe, a onda, umjesto da si to posvijestimo, pomislimo: Bog me osuđuje, Bog me ne voli. Često je taj naš “ja” samo preslikan na sliku Boga, a onda nastaju problemi. Onda je teško vjerovati, nadati se, ljubiti, moliti, pa čak se i pokrenuti.

Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, stoji u Joelu. Drugi riječima, vratimo se onome što je u Sv. pismu. Vratimo se onoj slici Boga koja je autentična. Zašto bismo se nastavili oslanjati na emocije i svoja bolna, često traumatična iskustva?

Bog nije moralizator. Ne upire prstom i nije onaj koji jedva čeka da pogriješiš kako bi ti mogao prigovoriti. Kada bi to bio, čini mi se da bi u tom slučaju bio prilično loš policajac. Zna kako je to biti čovjek jer je i sam bio čovjek.

Ako je Bog onaj koji osuđuje, razum i sama logika stvari govori mi da je u tom slučaju on neka nestabilna osoba koja je i sama prilično neposložena. Ne, dragi čitatelju, Bog to nije. Ljubav nema manjkavosti, i pazi – toliko je moćna i pažljiva u isto vrijeme da je sposobna poslužiti se i tvojim lošim stranama.

Na kraju krajeva, i u Vjerovanju molimo – Vjerujem u Boga, Oca svemogućega. Vjerujem u Oca, ne zlog očuha. Oca.