Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na evanđelje dana koje slušamo u četvrtak, 3. veljače u kojem Isus Krist šalje svoje učenike bez materijalnog bogatstva da pođu u svijet i navještaju njegovu riječ te im daje moć nad zlodusima. Tumačenje fra Tomislava, izvorno objavljenog na stranici Radio Mir Međugorje, prenosimo u cijelosti.

Prisjetimo se trenutka uspostave Dvanaestorice, Isusova odabira, poziva i Isusove nakane. Ondje se veli kako je pozvao one koje je htio, odabrao, ‘načinio’, ustanovio, da budu s njime te da ih šalje propovijedati i izgoniti nečiste sile. Nije ih pozvao da utemelje neku novu školu, akademiju, učilište ili veleučilište za školovanje ili izobrazbu ili pak da osnuju neku opatiju, samostan.

Trebaju poput njega biti Božji glasnici, anđeli Radosne vijesti među ljudima.

Šalje ih i delegira kao svoje glasnike i veleposlanike, kao misionare kako bi svoju osobnu djelatnost uvišestručio. Trebaju poput njega biti Božji glasnici, anđeli Radosne vijesti među ljudima. Daje im naputke, ali ih istodobno ovjerovljuje i oprema vlastitom punomoći. Sve što ima on, delegira na njih, naime daje im snagu riječi i djela, naviještati i činiti čudesa u narodu.

Navještaj – ne promidžba

Pravila koja im daje vrijede za sva vremena. Preduvjet da bi navjestiteljev posao i poslanje bili blagoslovljeni i imali odjeka u srcima ljudi jesu ponajprije krajnje osobno siromaštvo, izvlaštenost, sloboda od bilo kakva straha od ljudi te sloboda od iluzija, obmana i nutarnja svijest kako osoba ima poslanje. Zatim treba i snažna vjera u božansku snagu poruke. Inače, sve ostaje puka promidžba. Mogli bismo reći, biti Isusov iziskuje od čovjeka krajnje odricanje, spartanski način nastupa i života te izručenost Isusu.

Šalje ih na misijsko putovanje bez igdje išta, bez ikakvih sredstava. Osim vlastite osobe, punomoći, riječi da šire kraljevstvo Božje. Moraju biti svjedoci novoga i novine u Isusu Kristu. Svjedoci onoga što su u njegovoj blizini doživjeli, iskusili, toliko puta na svoje oči vidjeli i svojim ušima slušali. Upravo kao što je i odgovorio Isus Ivanovim učenicima u tamnici. Idite i javite Ivanu, što ste svojim vlastitim očima vidjeli i svojim ušima čuli. Mesijansko je vrijeme, Bog je pohodio svoj narod.

Isus od svojih traži krajnju jednostavnost i siromaštvo, ostaviti sve suvišno.

Naime, što više pojedinac ima, tim se više mora brinuti za svoj posjed i imutak. Isus od svojih traži krajnju jednostavnost i siromaštvo, ostaviti sve suvišno. Vjerodostojni u nastupu, u opremi, u riječi, u svemu – danas bi se reklo – krajnje transparentni, bez tajnih fondova ili pričuva. Naviještati volju Božju. Volja se očitava na Isusovoj osobi: Neustrašivost, ljubav, praštanje, susretljivost, prijateljstvo s bratom čovjekom.

Učenici nude ljudima dvoje, život ili smrt.

Isusovi glasnici veleposlanici su konačne krize i razlučbe između staroga i novoga, grijeha i milosti. Tko se uskrati toj poruci, promašuje život i spas. Učenici nude ljudima dvoje, život ili smrt. O tome je riječ u Evanđelju, u navještaju vezanu uz Isusovu osobu. On je završna riječ, zadnji Božji ovjerovljeni poslanik.

Današnji navjestitelji – preduvjeti

Kako se danas postaje navjestiteljem? U pravilu treba proći cijeli teološki studij, dobiti izvrsne ocjene u indeksu, biti zaređen i od biskupa poslan. Da, sve to, ali to je samo pola posla. Druga polovica jest da se pojedinac mora zaputiti i proći najprije Isusovu školu. Navjestitelj se ne postaje strukovnim studijem, sa završnom diplomom u aktovci gdje je možda sve izvrsno. Ne postaje se ni pripadnošću nekom klanu, uglednom društvenom sloju, kako to bijaše nerijetko u povijesti, kad je vladao nepotizam, pa ni grupi, obitelji, ni svojom voljom. Navjestitelj se postaje pozivom i poslanjem.

“S tobom računam. Ti si određen donijeti ljudima slobodu i spas. Određen si uvesti ih u sretni život. Poslan si ispuniti čežnju čovjekova srca koje je bez Boga nesretno”.

Isusov neuspjeh, ‘fijasko’, u rodnom mjestu nije razlog da baci koplje u trnje, da se povuče u svoj kut te ondje stvara i kuje nove planove za uspješniju ‘strategiju’. Ne. On je u svoje uvjeren, pokriće svojoj riječi ima u potvrdi s Neba na Jordanu. “Ti si Sin moj, Miljenik”. Prevesti bi se to dalo i ovako: “S tobom računam. Ti si određen donijeti ljudima slobodu i spas. Određen si uvesti ih u sretni život. Poslan si ispuniti čežnju čovjekova srca koje je bez Boga nesretno”.

Poslanje – naviještati i izgoniti nečiste sile

Poslanje apostola vezano je uz dvoje: Poziv na obraćenje i izgon nečistih sila. Jedno se nužno veže uz drugo. Gdje je očišćen svijet, sile tame nemaju pristupa. A ako se čovjek odrekne tame u sebi i oko sebe, on nužno mora birati drugog gospodara i podariti mu svoj glas i srce. Trećega izbora nema. Poruka koju apostoli imaju navijestiti nije prazna fraza, nije svakodnevna agenda ili tzv. ‘radni dnevnik’. Riječ je o životu i smrti, spasu ili propasti.

Treba srušiti uhodane predodžbe o Bogu, da bi se iskristalizirao lik Isusova Oca.

Bog nije čovjekova ugroza koja bi mu pristupala s grožnjom, nego spasitelj i prijatelj. Treba srušiti uhodane predodžbe o Bogu, da bi se iskristalizirao lik Isusova Oca. Upravo u nama. U svakome pojedincu. Rekao je Thomas Mann, njemački nobelovac, kako je Bog, istinski i pravi Bog, „muka, trud i napor“, a bogovi su „ugoda i zabava“. Bog je zahtjevan, bogovi nemaju nikakvih zahtjeva. Sukladno i prema njima možeš činiti što te volja. Oni su samo personifikacija tvojih nutarnjih poriva i žudnja.

Zaviriti u svoju dušu i upravo tu otkriti da me Isusova poruka oslobađa. I da u konačnici samo pravi Bog usrećuje.

Moramo biti svjesni da smo jedinstveni i jedincati. Svaki pojedini od nas. I da smo u povijesti svijeta i svemira neponovljivi. Kolika je onda sreća za svakoga pojedinog od nas izroniti iz uhodanosti, iz kolektivnih prisila, masovne svijesti! Zaviriti u svoju dušu i upravo tu otkriti da me Isusova poruka oslobađa. I da u konačnici samo pravi Bog usrećuje. Reče obraćenik Chesterton kako onaj tko ne vjeruje u Boga nije nevjernik, ateist, nego vjeruje u sve i svašta. A Carl G. Jung veli kako nitko u svojim snovima nije ateist, bezbožnik.

Isus – liječnik duše i tijela

Treba postupno rasti i urastati u ono što je Isus živio i proživio u svojim zemaljskim danima. U tome je sve umijeće života i življenja. Upravo su bolesnici najotvoreniji za takve male korake o kojima govori i Isus. Bolest nauči čovjeka razmišljati u drugim protegama, kategorijama. Iskonska želja za životom je upravo u bolesti tako snažna da bolesnik ulaže sve. Postaje kao malo dijete koje se otvara liječniku ili iscjelitelju, očekujući od njega sve za sebe i svoj život.

“Zdravi ne trebaju liječnika”, riječi su samog Isusa. A tko je zapravo zdrav? I tko ne treba Isusovu blagu ruku na svojoj glavi, ramenima? Isus se očituje kao liječnik. Liječnikovo je liječiti, ali ne u rukavicama, nego kao Isus. Bez straha da će se zaraziti od dodira bolesnika, njega dodiruje žena koja boluje od krvarenja. Sam postaje (obredno) nečist, ne bi smio tjedan dana pristupiti u sinagogu, u društvo „čistih“. Za to on ne mari. Bitan mu je konkretni čovjek koji je u nevolji. I stoga se ne ustručava pristupiti svakomu, uprljati ruke zemaljskim blatom i glibom, dodirnuti bolno mjesto.

Ti glasnici imaju krajnje značajnu, životnu poruku za svakoga od nas. Zapravo najvažniju poruku od koje zavisi sve.

Cijelo stvorenje uzdiše u trudovima i porođajnim bolovima… A Gospodin već dvije tisuće godina šalje svoje glasnike na vrata naših kuća, života, srdaca. Ti glasnici imaju krajnje značajnu, životnu poruku za svakoga od nas. Zapravo najvažniju poruku od koje zavisi sve. Jesmo li spremni prihvatiti ih i dati se izliječiti. Milosni trenutak je tu, možda jedinstven, jedincat, neponovljiv. Tko zna hoće li se vratiti, ako Gospodin otrese prašinu sa svojih nogu zbog naše neljubaznosti i odbijanja prihvatiti njegovu poruku i osobu.