Relikvija Kristove Krvi bit će svečano unesena u crkvu Predragocjene Krvi u Prozorju kod Dugog Sela na svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove, 1. srpnja ove godine.
Euharistiju u 18 sati predvodi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, a od 17 sati je euharistijsko klanjanje i prigodan duhovni program pripreme. Riječ je o relikviji Predragocjene Krvi koju je poglavarica Družbe Sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga u Lichtensteinu, u srpnju 2022. godine darovala Družbi Misionara Krvi Kristove iz Hrvatske.
Kako je srpanj u tradiciji Crkve posvećen Krvi Kristovoj, spomenuta relikvija će na ovom mjestu biti izložena na čašćenje do kraja mjeseca.
Foto: Družba Misionara Krvi Kristove
Provincijski delegat Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove p. Ilija Grgić u razgovoru za HKR je napomenuo da je srpanj posvećen “promišljanju, produbljivanju, uranjanju u otajstvo Predragocjene Krvi, i taj mjesec zaslužuje da ta relikvija, koja nas ‘uvlači’ u otajstvo otkupljenja, bude među nama, relikvija koja nas podsjeća da smo u Krvi nanovo rođeni, stvoreni, obnovljeni”.
Inače, u dokumentu o vjerodostojnosti relikvije biskup Lodija Petrus Calchi Novati je 1935. godine napisao: “Svjedočimo i vjerodostojnim činimo da smatramo ove Svete Djeliće kao zemlju natopljenu Krvlju Gospodina našega Isusa Krista koju, iz vjerodostojnih mjesta uzetu, s čašću stavljamo u srebrnu posudu okrugla oblika, dobro zatvorenu, zapečaćenu voskom crvene boje i opečaćenu našim pečatom. Predajemo je s mogućnošću čuvanja, darivanja drugima te za izlaganje u bilo kojoj crkvi, oratoriju ili kapelici na javno čašćenje vjernicima.”
Bula biskupa Lodija iz 1935. / Foto: cpps.hr
Prema povijesnim i kronološkim podacima sačuvana je predaja koja govori da se radi o grumenu zemlje na koju je s križa kapnula Kristova Krv u trenutku njegova umiranja. Njegov bok kopljem je probo rimski vojnik Longin. Nakon obraćenja, on je sa sobom u Mantovu ponio grumen zemlje podno križa, poškropljene Krvlju Kristovom, te spužvu natopljenu octom kad je Isus rekao da je žedan. Bojeći se oskvrnuća, Longin (koji je kasnije postao svetac) pohranio je taj grumen zemlje u metalnu kutiju i sam je zakopao na mjestu daleko izvan gradskih zidina Mantove. Ondje se i danas nalazi bazilika u kojoj se relikvija časti.