"Ishodište ove dinamične stvarnosti Božje riječi koje joj omogućuje da trajno ostane očuvana, a istovremeno i da bude živa, da napreduje i raste, je Branitelj – Duh Sveti. Njega nam je Otac poslao u Isusovo ime da nas poučava o svemu i doziva nam u pamet sve što je Isus rekao i što u Crkvi i po Crkvi želi nastaviti govoriti svima i sve do kraja vremena", poručuje riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Mate Uzinić u svom nagovoru za svetkovinu Duhova.
U cijelosti objavu s Facebooka profila mons. Uzinića pročitajte ovdje:
„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“
Ovo obećanje – koje nam je prenijelo današnje evanđelje – Isus je svojim apostolima dao tijekom posljednje večere, neposredno prije nego li će biti uhićen, osuđen, mučen i ubijen. Pedeset dana poslije uskrsnuća i deset dana nakon što se prestao ukazivati učenicima to obećanje je postalo stvarnost. O tome govori današnja svetkovina. Duh Sveti je, prenijela su nam Djela apostolska, sišao na apostole i sve koji su se skupili u istoj ovoj dvorani. S njima je u molitvi i zajedništvu bila i Isusova majka Marija. I „svi se napuniše Duha Svetoga“. I od skupine prestrašenih učenika u Duhu Svetome je rođena Crkva koja, počinjući od tog dana pa do kraja vremena, svima razglašuje „veličanstvena djela Božja“. Branitelj – Duh Sveti, kojega joj je Isus obećao poslati i poslao Crkvi, glavi je protagonist te promjene. Prema ovom Isusovom obećanju Branitelj – Duh Sveti u Crkvi ima dvostruku ulogu.
Pedeset dana poslije uskrsnuća i deset dana nakon što se prestao ukazivati učenicima to obećanje je postalo stvarnost. O tome govori današnja svetkovina.
Prva uloga Branitelja – Duha Svetoga je poučavati nas o svemu što nam je Isus rekao. Isus nam je rekao sve što je bilo potrebno. Objava je završena. Sve ostale objave i ukazanje koja su se navodno dogodila nakon toga, nemaju neku veću važnost, bez obzira što neki upravo na njima žele utemeljiti vjeru i praksu Crkve. To su privatne objave i kao takve nas ne obvezuju. Iako je objava završena, Crkva ima potrebu da je Duh Sveti i dalje poučava. Bez Duha Svetoga se ne može ispravno čitati Sveto pismo i razumijevati ono što je tamo zapisano. Bez njega nema Predaje. Osim toga, koliko god da vrijedi to da nam je Isus sve rekao, njegova riječ nije statična, nego je živa. I kao živa riječ ima potrebu da je se otkriva i razumije uvijek na nov način.
Bez Duha Svetoga se ne može ispravno čitati Sveto pismo i razumijevati ono što je tamo zapisano. Bez njega nema Predaje.
Otvarajući Koncil sv. Ivan XXIII., papa, nas je podsjetio na jedan od temeljnog principa razumijevanja katoličke vjere koji može biti primijenjen i na čitanje Svetog pisma i razumijevanje Predaje: „Jedna stvar su istine vjere, a sasvim druga je način na koji su one formulirane.“ Zadaća je Crkve svih vremena da istine vjere, a u tom kontekstu i sadržaj Svetog pisma i Predaje, ostanu očuvane, ali i da budu prevedene u suvremeni jezik da bi bile razumljive ljudima konkretne kulture i konkretnog vremena. Naravno da ovo „prevođenje“ nije moguće bez Duha Svetoga i njegove važne zadaće poučavanja koju vrši u Crkvi i po Crkvi.
Zadaća je Crkve svih vremena da istine vjere, a u tom kontekstu i sadržaj Svetog pisma i Predaje, ostanu očuvane, ali i da budu prevedene u suvremeni jezik da bi bile razumljive ljudima konkretne kulture i konkretnog vremena.
Druga uloga Branitelja – Duha Svetoga je dozivati nam u pamet ono što je Isus rekao. Ovo nam omogućuje da pojedine Isusove poruke, ono što nam je on govorio, možemo ne samo znati nego i razumjeti u duhu cjelovite poruke Isusa Krista i njegovog evanđelja. Skloni smo ne zaboravu nego i iskrivljavanju i prilagođavanju poruke evanđelja. To dovodi do toga da nam puno puta omot, ono što smo mi dodali, postaje važniji od sadržaja, onoga što je Isus govorio i činio, odnosno da nam naša ljudska predaja, postane važnija od Svetog pisma i Predaje, onoga što nam je Bog objavio. Dozivajući nam u pamet ono što je Isus rekao Duh Sveti naše pameti otvara ispravnom razumijevanju Isusove poruke u njezinom izvornom obliku i stvarnom značenju, a opet u duhu i kontekstu vremena u kojemu mi živimo. To nam omogućuje da možemo tu poruku u Isusovom duhu primijeniti na različite izazove i situacije s kojima se susrećemo.
Druga uloga Branitelja – Duha Svetoga je dozivati nam u pamet ono što je Isus rekao.
Zato danas na neke stvari gledamo drugačije nego jučer. I zašto, na primjer, u svjetlu današnjih znanstvenih spoznaja možemo donositi drugačije odluke od onih koje smo donosili jučer. I pri tom te odluke nisu ništa manje evanđeoske. Ali jesu nešto drugo. Jesu sposobne autentičnim evanđeljem odgovoriti na izazove našeg trenutka i u njegovom svjetlu čitati taj trenutak i njegove izazove kao znak vremena. „Naša je dužnost – govorio je već spomenuti sv. Ivan XXIII. otvarajući Koncil – ne samo čuvati to dragocjeno blago (svetu baštine istina primljenih od otaca) kao da se bavimo samo prošlošću, već hitno i bez straha se s voljom posvetiti tom poslu koji traži naše doba, nastavljajući tako onaj put koji je Crkva išla gotovo dvadeset stoljeća.“ Pozivajući se na ovu misao, papa Franjo je u jednom svom govoru Papinskom vijeću za novu evangelizaciju (11.10.2017.) ovom dodao slijeću misao: „Riječ se Božja ne može sačuvati u naftalinu kao da je stari pokrivač kojega želimo sačuvati od nametnika! Ne. Riječ Božja je dinamična stvarnost, uvijek živa, koja napreduje i raste jer je usmjerena prema ispunjenju koje ljudi ne mogu zaustaviti.“
Njega nam je Otac poslao u Isusovo ime da nas poučava o svemu i doziva nam u pamet sve što je Isus rekao i što u Crkvi i po Crkvi želi nastaviti govoriti svima i sve do kraja vremena.
Ishodište ove dinamične stvarnosti Božje riječi koje joj omogućuje da trajno ostane očuvana, a istovremeno i da bude živa, da napreduje i raste, je Branitelj – Duh Sveti. Njega nam je Otac poslao u Isusovo ime da nas poučava o svemu i doziva nam u pamet sve što je Isus rekao i što u Crkvi i po Crkvi želi nastaviti govoriti svima i sve do kraja vremena.