[DUHOVI, 2023.]

Na blagdan židovske Pedesetnice kojim Židovi obilježavaju i slave Božji dar Zakona, mi kršćani obilježavamo rođendan Crkve i slavimo dar Duha Svetoga.

Vjernost daru Zakona je bilo glavno obilježje Izabranog naroda. Da bi netko bio punopravan član tog naroda, morao je poštivati Zakona. Vjernost daru Duha Svetoga bi trebala biti snažno obilježje novog Božjeg naroda, Crkve i svakoga kršćanina. Zato onima koji su primili dar Duha Svetoga više nije i ne smije biti vrhovna norma Zakon. Vrhovna norma im treba biti Duh Sveti i njegovi poticaji. Naime, koliko god bio dobar i precizan, Zakon ne može promijeniti ljude i učiniti ih boljim ljudima. Vidimo to i u ovom našem riječkom slučaju suočavanja s pedofilijom, a u kojemu zakon, kako onaj crkveni tako onaj državni, nije bio dostatan da promijeni čovjeka i spriječi zlo, kazni krivca i dade zadovoljštinu žrtvama. Ali to što ne može zakon, može Duh Sveti, ako mu dopustimo. U tome je bitna razlika između dara Zakona i dara Duha Svetoga. Zato je Isus odlučio da nam umjesto Zakona daruje Duha Svetoga. Isus ne dokida i ne mijenja Zakon, nego mu daje pravo značenje. On pomaže razumjeti pravi smisao Zakona. I mijenja čovjeka, mijenja njegovo srce. Kad se to dogodi, čovjek zapravo više niti nema potrebe za izvanjskim Zakonom. Njega vodi i nadahnjuje zakon ljubavi koji mu je upisan u srcu. Tad se događa ono na što je mislio i sv. Augustin kad je rekao: „Ljubi i čini što hoćeš.“

Znam da smo još miljama daleko od ovoga. Posebno smo toga svjesni mi u Riječkoj nadbiskupiji u kojoj smo konačno javno progovoriti o jednoj teškoj temi, temi zlostavljanja djece od strane svećenika, koja je, kao otvorena i zatrovana rana, godinama trovala tijelo naše Crkve. Koristim ovu priliku da bih još jednom molio oprost od svih koje smo povrijedili, a osobito od samih žrtava čije rane vjerojatno nikad neće zarasti. Molim vas oprostite nam. I pomozite nam u našem pročišćenju, kako bismo mogli pomoći vašem ozdravljenju, ali i učiniti da se to što se dogodilo vama više nikad i nikome ne dogodi. Znam da smo grubo narušili povjerenje koje ste vi, ali i svi drugi koji su postali svjesni vaše boli i naših propusta, imali prema nama. To se najjasnije moglo čuti u izjavi jednog od vas, koji je hrabro posvjedočio ono što mu se dogodilo. I bio, zapravo, sa svojom hrabrom bakom, pokretač svih ovih procesa.

Ipak, usprkos ovom narušenom povjerenju naše riječke Crkve, želio bih reći da su Crkva i njezino poslanje veći od nas i naših propusta. I da zato ne možemo i ne smijemo odustati od onog poslanja Crkve, koja je rođena u Duhu Svetome na blagdan Duhova. Želimo pokušati ponovno izgrađivati autentičnu sliku Crkve, nastavljajući ono poslanje koje nam je Krist povjerio. To nije naše nego njegovo poslanje. U tom poslanju nas nije ostavio same. S nama je i Duh Sveti kojega nam je darovao. I s njim i u njemu dar ljubavi koji sve mijenja, čak i sam Zakon. Duh Sveti nas je sposoban ponovo naučiti ljubiti. A onome tko ljubi, tko ljubi autentično, tko ljubi potpuno, bezinteresno, koji ljubi onako kako je Krist ljubio i ljubi nas – a on je istinska mjera svake ljubavi – njemu nije potreban Zakon da bi znao što smije i što ne smije. I što mora. On zna da može i smije činiti samo dobro. I da ga mora činiti. Zna i da svoj život treba pretočiti u dar, onako kako to Bog od njega traži u konkretnim okolnostima. I tad, koliko god da je teško, on nalazi čak i snagu oprosta koji nam je također darovan u Duhu Svetom, za sebe i za druge. On nas uči govoriti onaj jedini jezik kojemu nije potreban prijevod i koji svatko razumije na svome materinjem jeziku jer to je zapravo jedini autentični materinski jezik. Iako bi trebala biti majka, i sama Crkva ga je ponekad znali zaboraviti, posebno u odnosu na one najslabije među nama. To je iskonski jezik ljudskog roda koji smo govorili nakon što smo stvoreni, koji smo zabravili zbog svojih grijeha, ali i za koji smo otkupljeni u Isusu Kristu. To je onaj jezik koji je obnovljen na Duhove i koji bi uvijek trebao biti dio poslanja Crkve. To je jezik koji je sposoban izliječiti naše rane. I nadići sve naše podijele i razlike. I zaustaviti sve naše sukobe i ratove. I nadvladava sve prepreke, koliko teške bile. Taj jezik je ljubav. To je Duh Sveti. To su njegovi darovi za nas i po nama za sve: Isus im stoga ponovno reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“

Neka nam je – u ljubavi koja je Duh Sveti – sretan rođendan Crkve! Neka su nam sretni i blagoslovljeni Duhovi 2023.!