Iako se osjećam kao da gotovo vrijeđam Karen, svakodnevno se molim za nju u slučaju da griješim, a ona još nije s Bogom na nebu. Da bih dao do znanja Bogu kako se osjećam u vezi s tim i kažem “Ako je u čistilištu”, piše Guy MClug s portala Catholic Stand.

Ali što ako je u nebu?

Zatim sam se zapitao je li već na nebu i uživa u blaženom gledanju Boga, a što se događa s mojim molitvama? Jesu li poslani u nebeski ured za “mrtvu molitvu”?

Dobar prijatelj, koji je također dobar svećenik, predložio mi je da dodam “sekundarnu” namjeru. Na primjer: „Vječni pokoj podari Karen, Gospodine, i neka je obasja vječno svjetlo; i po milosti Božjoj neka počiva u miru (i ako već počiva u miru, smije se i sretna je s Tobom, molim te da to smatraš molitvom za sve svete duše koje su još u čistilištu, ili za naše prijatelje Barte, Brendan i Bob, a i za mene grešnika koji će vjerojatno, nadam se, jednog dana biti tamo) Amen. ”

Mogu li nas zagovarati?

Moje posebno pitanje jedno je od nekoliko o kojima nisam našao mnogo raspravljanja vezanih za čistilište. U usporedbi s drugim naukama, dogmama i učenjima Crkve, relativno se malo bavi čistilištem i raznim pitanjima o tome. Na primjer, na pitanje mogu li svete duše koje se trenutno nalaze u čistilištu sada moliti za nas, nema definitivne crkvene presude ili učenja. To znači da možemo imati različite poglede i mišljenja o tim stvarima. (I, bez sumnje, u nastavku ima nekoliko zanimljivih komentara.)

U pogledu mogućnosti da se oni koji su sada u čistilištu zauzmu za nas još na zemlji, različiti teolozi, učenjaci i mislioci iznijeli su različita mišljenja. Sveti Toma Akvinski učio je da su duše u čistilištu “iznad nas zbog svoje besprijekornosti”, ali “nisu u stanju moliti” za nas još na zemlji. Sveti Robert Bellarmin imao je suprotno gledište, ali je također vjerovao da svete duše nisu svjesne naše zemaljske situacije, za razliku od svetaca Crkve. Sveti Alfonz Liguori rekao je da:

“Bismo trebali pobožno vjerovati da Bog očituje našu molitvu tim svetim dušama kako bi molile za nas; i kako bi se dobrotvorna razmjena međusobne molitve mogla održati između njih i nas … [U] ovom stanju oni dobro mogu moliti, jer su Božji prijatelji. Ako otac drži sina kojeg nježno ljubi u zatočeništvu zbog neke krivnje; ako sin tada nije u stanju moliti za sebe, je li to razlog zašto ne može moliti za druge? I možda ne očekuje da će dobiti ono što traži, znajući ipak za očevu naklonost prema njemu? Dakle, duše u čistilištu, koje je Bog ljubio i potvrđene su u milosti, nemaju apsolutno nikakve zapreke da mole za nas. Ipak, Crkva ih ne zaziva, niti preklinje njihov zagovor, jer obično ne znaju za naše molitve. Ali možemo pobožno vjerovati da im Bog objavljuje naše molitve; i tada oni, puni empatije, sasvim sigurno ne propuštaju moliti za nas. Sveta Katarina iz Bologne, kad god je zaželjela bilo kakvu uslugu, obratila se dušama u čistilištu i odmah ju je čula. Čak je posvjedočila da je zalaganjem duša u čistilištu stekla mnoge milosti koje nije mogla dobiti zalaganjem svetaca.

Specifične neimenovane duše

Također sam se molio za određene, iako neimenovane, svete duše. Na primjer:

• najzaboravanija duša u čistilištu, 1.000 najzaboravljenijih, 1.000.000 najviše zaboravljenih i sve zaboravljene duše u čistilištu
• najnepoznatija duša. . .
• najjadnija duša. . .
• duša koja je upravo stigla. . .
• duša tek spremna za odlazak. . .
  

  I ja, Gospodine

Konačno, a to je čisto iz sebičnosti, molim Boga da sve te svete duše znaju moje ime. Kad gledaju Boga, mnogo prije mene, želim da znaju čovjeka koji je molio za njih.

Da, ove molitve djeluju

Istina je da smo svi povezani u Tijelu Kristovom. Zajedništvo svetaca, svih duša je stvarno, činjenica. Stoga bih rekao da molitva za mrtve, posebno za one koje poznajemo, nije samo zahtjev kršćanske ljubavi, već je bitan za naše vlastito duhovno zdravlje i dobrobit.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli! Počivali u miru Božjemu!

Amen!