Nemoj raspravljati niti zapažati osnove Božje nad tobom. To on neće, niti smiješ. Pusti Njegovoj volji i mudrosti. Ti slušaj, podloži razum Njegovom vodstvu i šuti u poniznosti. Ta sveta krepost uzdignut će te visoko u ljubavi Božjoj i bit ćeš napunjena duhom Gospodnjim. Gospodin će te ojačati snagom i primit ćeš mudrost Božju.
Budi strpljiv sam sa sobom. Hvala Bogu, ako odmah u svemu ne uspiješ. Mnogo se moramo truditi i znojiti da dođemo do savršenosti. Ako u svemu treba truda i rada i vremena, to posebno vrijedi za najveći i najuzvišeniji naš posao – savršenost duše.
Vjera daje duši svrhunaravni nebeski vidik, pogled i život. Sveta vjera neka te svagdje prati, vodi i neka ti svijetli. Kad se tvoj pogled zamrači, a noga uskoleba na putu, tada te sveta vjera ima držati i upravljati k nebu tvoj život. Sve gledaj očima svete vjere. Vjerom ćeš sve pobijediti. Tvoju vjeru mora oživljavati sveta ljubav, tada će ona biti živa. U vjeri hodaj, trpi, moli se i trudi. U svemu se uvijek drži vjere.
Bit će dana kad će u tebi sve biti bez snage, bez života, okruživat će te tama, led, pustoš, ali će se nad svim tim uzdizati štit vjere koga se imaš držati. Znaj, pobožna dušo, da bi tvoja ljubav, vjera i ufanje postali veći, jači i nebeske kreposti, Gospodin će dopustiti da i u njima trpiš, da sumnjaš i da se mučiš.
Ne boj se, dobra dušo! To je kušnja kojom Isus hoće iskušati tvoju vjeru, tvoju ljubav i ufanje. On hoće da mu dadeš dokaze svoje nadnaravne ljubavi, vjere i ufanja i da ove svete kreposti u tebi budu, tebe vode i njih se ti držiš pa neka te napadnu svake muke i sumnje i dvojbe. On hoće da u njima ne bude ništa ljudskoga, tvoga, već sve njegovo. Da se ne oslanjaš na svoje znanje, krepost, snagu, iskustvo, već samo na ove božanske kreposti, koje su slobodne od svih dojmova što vuku ili vežu tvoju narav.
Pođi za Gospodinom kud god te povede. On je Bog, ima riječi vječnoga života!
Da bi se u tebi upalila silna i jaka sveta ljubav, da bi bila velika vjera tvoja, budi ponizna i čista. Poniznost je temelj duhovnog života. Ona diže oholost iz srca i duše. Ona te osposobljava da primiš milost i darove Duha Svetoga. Bez poniznosti nema duhovnog života, nema pravih kreposti. Poniznost nas diže iz naše bijede i vodi k Bogu. Ništa se Gospodinu tako ne dopada kao ponizna duša. Sve je nama dobro, dar Božji, a poniznost čini da Gospodin sve više povećava darove svoje i obogaćuje dušu.
Pogledaj na svoju nebesku Majku i vidjet ćeš da je upravo po poniznosti najviše ugodila Presvetom Trojstvu i postigla da je postala Kraljica neba i zemlje. Pravi i jedini je naš položaj prema Gospodinu Bogu sveta poniznost. Isus to od nas traži kad govori: Učite se od mene jer sam krotak i ponizan srcem. Zato, pobožna dušo, uvijek ljubi i slijedi poniznost svoga Božanskog Učitelja. Sve dobro što vidiš, što radiš, što primiš, sve predaj Gospodinu od koga dolazi svako dobro. Što više imaš ili primaš, to više slavi i pripisuj i veličaj Onoga koji pogleda na poniznost službenice svoje. Nikad nećeš biti bogatija nego kad sve u poniznosti od sebe uzmeš i sve dadeš Gospodinu od čije ljubavi i milosrđa sve dolazi. Po poniznosti uđi duboko u svoje ništavilo. Tu ćeš opaziti i uvjerit ćeš se da sama po sebi i od sebe nemaš ništa dobro čim se možeš pohvaliti i podičiti pred Gospodinom. Opaziš li i pogledaš li u koje dobro, u koju milost, morat ćeš reći: “Ne ja, nego ruka Gospodnja učini to!” I one druge riječi: “Sve si dobro učinio, Gospodine, u meni.”
Nemoj raspravljati niti zapažati osnove Božje nad tobom. To on neće, niti smiješ. Pusti Njegovoj volji i mudrosti. Ti slušaj, podloži razum Njegovom vodstvu i šuti u poniznosti. Ta sveta krepost uzdignut će te visoko u ljubavi Božjoj i bit ćeš napunjena duhom Gospodnjim. Gospodin će te ojačati snagom i primit ćeš mudrost Božju.