Na samom početku svoga javnog djelovanja Isus svojim postupcima otkriva koji je njegov »program«, odnosno njegovo poslanje. Tako nam evanđeoski ulomak ove nedjelje, koji se nalazi na prvim stranicama Ivanova Evanđelja, rasvjetljuje svrhu i cilj radi kojeg je Sin Božji došao među ljude. Naime, u sceni u kojoj Isus tjera trgovce i mjenjače novca iz jeruzalemskog Hrama, promatramo ga na jedan drukčiji način nego što to obično činimo. Bez ikakvih prethodnih objašnjenja, bez pregovaranja i rasprave, Isus nastupa vrlo oštro i energično, štoviše, nasilno. Riječi koje sveti Ivan bira ne mogu biti očitije: načini bič, istjera ih iz Hrama, rasu novac, stolove isprevrta… sve to uz zapovijed: nosite to odavde!

Netko bi mogao pomisliti da je takvo Isusovo nepopustljivo ponašanje skandalozno. Nije li Hram mjesto susreta čovjeka s Bogom i nemaju li svi ljudi pravo na susret s njime? Ne treba li Hram primiti svakog čovjeka pa čak i onoga koji je daleko od iskrenog odnosa s Bogom? Ne diskriminira li Isus ovim postupkom jednu usku skupinu ljudi – trgovce i mjenjače novca? Štoviše, oni su imali pravo biti u predvorju jeruzalemskog Hrama jer su o velikim blagdanima mijenjali novac i prodavali životinje za žrtvovanje koje su kupovali pobožni židovski hodočasnici iz cijeloga svijeta. Njihova je služba u Hramu, dakle, bila prihvatljiva i legalna.

Zašto Isus ovako postupa? Zašto je pun »gnjeva i gorčine«? Zato što želi iskorijeniti trgovački odnos vjernika s Bogom. Prodavači i mjenjači novca bili su potrebni za židovsku hramsku liturgiju. Isus nema ništa protiv njih samih. Ali trgovina i trgovanje sastoje se i od onih koji kupuju, a ne samo od onih koji nude i prodaju svoje usluge. Trgovački duh koji je zavladao među pobožnim Izraelcima sasvim je pogrešan. Takvo shvaćanje – da se spasenje može od Boga kupiti – vrlo je velika zabluda koju treba raskrinkati. Zato Isus nastupa ovako žestoko i gorljivo želeći obraniti ispravnost i čistoću vjere. Nije dovoljno samo prinositi žrtve u Hramu, nije dovoljno samo moliti, već je potrebno i živjeti po Božjem zakonu.

Ovaj nas Isusov postupak uči da se odnos s Bogom ne može kupiti, da se Boga ne može prevariti niti podmititi. Često je i naš odnos s Bogom temeljen na istoj logici: dajem ili plaćam nešto u svojoj župi, pomažem humanitarne akcije, molim točno određeni broj molitava… sve to kako bi Bog meni uzvratio razmjerno onome što sam uložio. No, spasenje se ne može rezervirati, ne može se platiti. Isusu je stalo do toga da svaki čovjek bude svjestan važnosti iskrenog odnosa s Bogom.

Židovi su od Isusa tražili znak koji bi potvrdio da on ima vlast tako postupati. No, Isus im neće dati znak. Nisu ljudi ti koji postavljaju kriterije Bogu. Njegov znak su križ i uskrsnuće. Upravo je svojom mukom, smrću i uskrsnućem Isus Krist obnovio cijeli svijet i svakoga čovjeka te preobrazio našu narav ranjenu grijehom. To je prava obnova, pravo čišćenje, pravo preobraženje. Zato je Isus govorio i o uskrsnuću svojega tijela – to je onaj pravi Hram, to je nov način prisutnosti samoga Boga među ljudima.

Molitva, post i milostinja nisu svrha samima sebi. Oni su sredstva kako bismo obnovili naš duh, kako bismo se odvikli od grijeha i obnovili milost koja nam je darovana u času krštenja.

Korizma je idealna prilika i za naše osobno pročišćenje. Naime, svatko od nas je po sakramentu krsta postao živi hram Duha Svetoga. Bog želi da naš hram bude čist. On i danas izgara svetim žarom, »svetim gnjevom« radi obnove svakog ljudskog srca čija je čistoća i ljepota narušena grijehom. Pročistiti svoje srce – to je naš zadatak ove korizme! I važno je promišljati o ovom svetom vremenu upravo iz te perspektive obnove i čišćenja. Molitva, post i milostinja nisu svrha samima sebi. Oni su sredstva kako bismo obnovili naš duh, kako bismo se odvikli od grijeha i obnovili milost koja nam je darovana u času krštenja. Naša osobna obnova i čišćenje ne može biti tek šala ili igra. Bog traži radikalno i ozbiljno obraćenje. Daje nam tu mogućnost kako bismo ponovno izgradili autentičnu ljubav i prema njemu, ali i ljubav prema bližnjima.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Brune Diklića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.