Korizmene e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: pripremu, čitanje, razmatranje, korak “Još malo” i molitvu. Autor teksta razmatranja prvog tjedna e-Duhovnih vježbi je fra Mate Kolak, pavlin.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.
Uvod
Nadam se da su ti jučer i tvoje ruke i cijelo tvoje srce bili pošteno mokri od razmatranja Svete Riječi. Ali ovo ‘skvasiti se pošteno’ ne znači samo taknuti tu ogromnu tekuću masu, nego joj dopustiti da ona malo zaslani tvoju svakodnevnicu. Nepredvidivo je more i pticama i ribama i mornarima, a i meteorolozima, ali ni to nije razlog da se ne odvažiš i danas kreneš u potragu i istraživanje njegovih dubina. A danas Gospodin želi ići veoma, veoma duboko!
Priprema
Bilo bi dobro da se danas smjestiš pod samo nebo i uperiš pogled u njegova prostranstva. Ta znaš da te Nebo čeka. Nebo ti pripada. Nebo te promatra. Nebo te otkriva. A onda kada si dovoljno duboko progledao kroz nebo, spusti ga svojim pogledom na zemlju, oko sebe. Nebo ne želi ostati tamo negdje gore, daleko… lijepo i prazno. Otvori se! … i bi svjetlost!
Čitanje: Mt 6,7-15
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Razmatranje
Da odmah raščistimo, tu smo svi u istoj situaciji i ne moramo se skrivati jedni od drugih, pa ću biti izravan: „A ti, blebećeš li?“ Ili možda „bla-bla-ćeš“?
A možda i ne znaš govoriti? Ne misliš li da bi to bilo dobro malo provjeriti?
Kakav je općenito tvoj govor? Koje su najčešće riječi u tvojemu svakidašnjemu rječniku? Ima li ih previše… ili možda katkada i premalo? Jesu li tvoje riječi u zadnje vrijeme obojane nekim iščekivanjem, pokorom, osjećajem?
Još malo
Moliti znači ljubiti! Koliko se puta čuje: „Vjernik sam, ali… ne prakticiram vjeru / ne idem u crkvu / ne molim“? A kakav bi to ‘ljubavnik’ (u pozitivnom smislu) bio onaj tko bi rekao: „Volim te, ali ne prakticiram tu ljubav prema tebi“? Pa što je onda to? Kako se uopće usuđuješ reći da ‘voliš’ ne voleći zapravo? Naši su pogledi i naše riječi trajno bitne! Isus nije doduše rekao koliko bismo često neku molitvu trebali izgovarati, ali nije rekao ni ono tipa „Ako ti je teško“ ili pak „Ako si gladan, onda reci kruh naš svagdanji“.
Moli uvijek! Moli svugdje! Moli i budi svet! Moli i točka! Moli i amen! Moli i… samo moli, dok ti molitva ne postane radost!
Sliči li tvoja molitva na Očenaš koji dovodi Kraljevstvo Nebesko, daje kruh svagdašnji, oprašta uvrede i ne uvodi u napast?
Molitva
Gospodine, počuj ovaj ponizni vapaj koji ti upućujem za… (navedi ime osobe s kojom se moliš ili za koju osjećaš da trebaš moliti). Hvala ti, Gospodine, za njegovu glad i žeđ za tvojom svetom voljom! Budi, Gospodine, svet u nama i neka tvojemu kraljevstvu svuda i svagdje uvijek bude početak, a nikada kraja!