Jubilejska godina nade poziva nas upraviti pogled prema Kristu, izvoru sve nade te ponovno otkriti načine na koje ta nada preobražava živote.

U svijetu ispunjenu obeshrabrenjem, strahom, i izolacijom, nadom ispunjeni pogledi očeva i svećenikâ postaju snažno svjedočanstvo bezuvjetne Božje ljubavi. Bdjeti nad drugima u nadi nije nimalo lak zadatak.

Očev pogled

Pomisao na nadom ispunjen Očev pogled  spominje o. Jacques Philippe u svojoj knjizi „Svećeničko očinstvo”, prenosi Book.hr s portala National Catholic Register.

On piše o strpljivoj ljubavi Oca prema najmanjima i najslabijima – ljubavi koja pruža dobrodošlicu – opisujući oca kao onoga koga također treba resiti „bezgranična strpljivost, utemeljena na nadi. On vjeruje u drugoga, čak i onda kada taj ne vjeruje u sebe. Usudio bih se kazati… takva vrsta ,bezuvjetne nade’ jedan je od vidova spomenute bezuvjetne ljubavi.”

Svećenikov je nadom ispunjen pogled izraz milosrdna pogleda Boga Oca.

Svećenik je čovjek koji ne odustaje od drugih — ma kako loše moglo biti, ma koliko se oni mogli boriti i padati, i ma koliko vremena bilo potrebno da ih se privede Kristu. To je i inače osobita dimenzija očinstva, a napose svećeničkoga očinstva. Svećenikov je nadom ispunjen pogled uistinu izraz milosrdna pogleda Boga Oca.

Foto: Župa Dobri Pastir Brestje

opisuje na koji se način ta nada odražava u očevu pogledu: „Jasno je kako bdjeti nad drugima u nadi nije nimalo lak posao. No, taj je nadom ispunjen pogled izvor života.”

„Svojim stavom, riječima, i bdijenjem nad onima koji mu pripadaju, otac ne smije obeshrabrivati druge, već uvijek donositi ohrabrenje, pomagati im da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, unatoč slabostima ili pogreškama. Nikada im ne smije pružati negativnu sliku o njima samima, već naprotiv očitovati pouzdanje u njih.”

Potrebni su nam svećenici koji vjeruju u druge i onda kada oni nisu kadri vjerovati u sebe. Čineći tako, odražavaju bezuvjetnu nadu koju Otac Nebeski polaže u svakoga od nas.

Nadom ispunjen pogled pogled je Pastira koji budno pazi na svoje ovce.

O. Philippe nastavlja: „Nužno nam je potrebno posredništvo očiju drugoga kako bismo mogli sebe ljubiti i prihvaćati. To mogu biti oči roditelja, prijatelja, duhovnika; no, iznad svega, to su oči našega Oca Nebeskoga. Pogled u Njegovim očima najčišći je, najiskreniji, najblaži, najvećma ljubavlju i nadom ispunjen pogled koji postoji.”

Sjetimo se pogleda koji odražava Očevu ljubav prema rasipnome sinu: dok mu dijete još bijaše daleko, on je strpljivo gledao u obzorje u potrazi za nekakvom naznakom njegova povratka.

Zato što je promatrao s ljubavlju, otac je bio spreman radosno prihvatiti sina, vidjevši onkraj prljavštine i grijeha te prepoznavši dostojanstvo koje mu neotuđivo pripada kao njegovom ljubljenom djetetu.

Foto: Janje/ Pexels Katlovessteve

Kristov pogled

Isus kaže: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Jednako je tako mogao reći: „Onaj kojega promatram, promatran je i od Oca.”

Isus savršeno posreduje nadom ispunjen pogled Oca Nebeskoga.

Mogli bismo u tom smislu reći kako slijepoga Bartimeja nije izliječila samo Kristova moć već i činjenica da se na njemu zaustavio Kristov pogled.

Jednako tako, Kristov je pogled ženi koja bolovaše od krvarenja vratio njen istinski identitet ljubljene kćeri, nakon što se toliko trudila proći nezapaženo.

Petru je pak, nakon što ga je i treći put zanijekao, upravo Kristov milosrdni pogled probo srce.

Papa Franjo promišlja o tome trenutku u svojoj homiliji na Nedjelju Božjega Milosrđa 2013. godine: „Nakon što je dotaknuo dno, susreće se s pogledom Isusa koji mu strpljivo i bez riječi poručuje: ,Petre, ne boj se svoje slabosti, pouzdaj se u Mene.’ Petar razumije, osjeća Isusov ljubavlju ispunjen pogled, i zaplače.”

Pogled je to koji odražava poštovanje. Taj pogled prodire u srce te onima koji su njime obuhvaćeni daje do znanja da su na sigurnom; da ih otac (pre)poznaje.

Sv. Ivan Pavao II. / Foto: Vatican Media

Svećenikov pogled

U svojoj pastoralnoj službi, svećenici bezuvjetnu nadu na najdublji mogući način nude u ispovjedaonici.

Rešetke nude mogućnost anonimnosti, ali zato susret licem u lice pokajniku pruža prigodu susretanja sa svećenikovim milosrdnim i sućutnim pogledom.

Poziv je to na pokajanje i obnovu; pogled koji posreduje Božji poticaj: „Glavu gore, dijete. Vidim te, ne osuđujem te, i vjerujem u tvoju dobrotu.”

Nadom ispunjen svećenikov pogled u ispovjedaonici ne zaustavlja se na oproštenju grijehâ, već otkriva jednu dublju istinu o osobi.

Vidjeti nekoga kakav jest: ljubljen, stvoren na sliku Božju — i kakav može biti: obnovljen i otkupljen — vraća ne samo nadu, već i smisao. Taj milosrdni pogled osobu oslobađa od robovanja počinjenim pogrješkama, ohrabrujući je neka odvažno krene dalje.

Ispovjedaonica tako postaje ne mjesto srama, niti pak izbjegavanja, već utočište ispunjeno ohrabrenjem i milošću.

Biskupsko ređenje mons. Marka Mede / Foto: Josip Konjarik

Molimo za svećenike i podupirimo ih

No, da bi svećenici bili ljudi bezuvjetne nade, koji nikada ne odustaju od drugih, prvo moraju sami iskusiti tu nadu.

Predani me vjernici često pitaju kako mogu poduprijeti svećenička zvanja. Dakako da mogu moliti za zvanja i poticati mladiće na razmišljanje o svećeničkome pozivu. No, smatram da je jednako važno pokazati kako polažu nadu u svoje svećenike.

To ne znači da će zanemarivati njihove možebitne prijestupe, već prihvatiti kako su i svećenici slabi i grijehom ranjeni ljudi što teže za svetošću.

Svećenicima je potrebno iskusiti istu onu nadu i milosrđe za kojima svi čeznemo.

Svećenik je pozvan biti živi odraz Očeve bezuvjetne ljubavi i milosrdna pogleda. Taj nadom ispunjen pogled kadar je vratiti dostojanstvo i obnoviti pouzdanje.

Molim vas, u ovoj Jubilejskoj godini nade, molite za svoje svećenike i podupirite ih istim onim nadom ispunjenim pogledima koje  želite primati od njih. Budete li tako činili, pomoći ćete im postati vjernim pastirima i duhovnim ocima u svijetu koji toliko čezne za nadom.