Na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Darija Hrge. "Današnja nas svetkovina treba potaknuti da se usrdnije molitvama utječemo Bezgrešnoj Djevici da nam isprosi sve milosti koje su nam potrebne. Ona je milosti puna ne samo za sebe, nego i za svakoga od nas", poručio je vlč. Hrga.
Crkva danas slavi svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Da bismo bolje razumjeli njezino značenje, prisjetimo se blagdana Blagovijesti 25. ožujka 1858. kada se u Lurdu, malom francuskom gradiću, Blažena Djevica Marija ukazala Bernardici i otkrila svoj identitet: Ja sam Bezgrešno Začeće. Time je potvrdila dogmu koju je 1854. godine svečano proglasio papa Pio IX. i time dao novi poticaj pobožnosti i slavljenju njezine povlastice. Katolička Crkva duboko vjeruje da Blažena Djevica Marija cijeloga svog ovozemaljskog života nije počinila nijedan grijeh. Bog ju je čak očuvao od ljage istočnoga grijeha i prilikom njezina začeća koje se zbilo na posve prirodan način. Ovom dogmom Crkva ispovijeda da je Bog Mariju zbog zasluga svoga Sina, te izabranja od vječnosti da bude Majka njegova Sina, pri njenu začeću sačuvao od svake ljage grijeha. Tako i nas Marija u Evanđelju podsjeća da ćemo, dopustimo li Bogu da djeluje u nama, klonemo li se grijeha, postati ono što Bog želi od svih nas – sveti. A svetost ne možemo postići ako ne surađujemo s Duhom Svetim, koji je i u Marijinu životu imao veliku ulogu. On je onaj koji priprema Mariju da postane majkom Isusa Krista na način da ju oblikuje kao hram u kojem će prebivati sami Bog. Marija to ne bi mogla postati da nije bila poslušna Božjoj volji i da nije surađivala s Duhom Svetim. On je onaj koji oblikuje i naše živote i omogućuje nam da poprimimo crte Isusova lica, da imamo Isusov pogled u sebi, da znamo misliti i govoriti Isusovom riječju i mišlju. Kad pogledamo Mariju, to je tako očito! Jer primila je Isusa u svoje tijelo, ali još prije toga u svoje srce, i gledati nju znači vidjeti Isusa.
Marija to ne bi mogla postati da nije bila poslušna Božjoj volji i da nije surađivala s Duhom Svetim.
U evanđeoskom odlomku čitamo kako joj se arkanđeo Gabrijel obraća riječima: „Raduj se, milosti puna: Gospodin s tobom“ (Lk 1,28). Biti „milosti puna“ njezina je najljepša osobina. Morala je biti „milosti puna” jer je postala hram u kojem se nastanio sam Bog. I u našem životu ima mjesta za milost, odnosno za Božju prisutnost koju smo zadobili u trenutku našega krštenja. Ali ta milost koja je u nama pretpostavlja naš odgovor Gospodinu „evo me“. Svojom suradnjom s Gospodinom pristajemo biti oni koji će ga u poslušnosti i poniznosti slijediti i odbacujući svaki grijeh biti poput Marije. Pokušavajući svim silama ukloniti grijeh iz svojih života, pokazat ćemo da smo odani njezinom Sinu. Konkretno, moramo učiniti vlastitim stav Bezgrešne Djevice, koja je uvijek vršila volju Božju i cijelog svog života uvijek ponavljala ono što je odgovorila i arkanđelu Gabrijelu: „Evo službenice Gospodnje: neka bude meni po tvojoj riječi“ (Lk 1,38). Ako Bogu uvijek govorimo svoj fiat, i mi ćemo biti slični našoj Bezgrešnoj Djevici i sve više rasti u Božjoj milosti.
Morala je biti „milosti puna” jer je postala hram u kojem se nastanio sam Bog.
Marijina bezgrešnost potiče nas da i mi kao njezina djeca budemo besprijekorni i sveti. Na svetost nas poziva i sveti Pavao, obraćajući se Efežanima riječima da nas je Otac u Kristu „izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1,4). Volja je Oca nebeskog da postanemo sveti i bezgrešni u ljubavi, da i mi postanemo, koliko je to moguće, „milosti puni“, da postanemo slični Bezgrešnoj. Stoga preispitajmo svoje živote i vidimo težimo li doista tom idealu ili dopuštamo da nas svladaju naše neuredne misli, riječi i djela. Današnja nas svetkovina treba potaknuti da se usrdnije molitvama utječemo Bezgrešnoj Djevici da nam isprosi sve milosti koje su nam potrebne. Ona je milosti puna ne samo za sebe, nego i za svakoga od nas. Moleći se njoj, dobit ćemo sve što nam je potrebno za dušu i tijelo. Uz usrdnu molitvu potrebno je svojim životom nastojati postati sve više i više poput Nje. Jer biti odan Bezgrešnoj znači biti neprijatelj grijeha, koji je potrebno izbjegavati na sve načine i tako živjeti u milosti Božjoj. Što se više budemo približavali idealu svetosti, to ćemo više nalikovati našoj Bezgrešnoj Majci.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Darija Hrge prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.