Budi dio naše mreže

Moja duhovna avantura sa sv. Terezijom Avilskom – svjedoči s. Teodora Živković, dugogodišnja priorica Svjetovnog reda Karmelićana

Sv. Terezija jednostavno vas privuče, svjedoči ova svjetovna karmelićanka koja je o prvoj crkvenoj naučiteljici održala brojna predavanja, napisala više članaka te i magistrirala na temi upravljanja projektima prema iskustvima i podukama ove karmelske reformatorice. Kao diplomiranu ekonomisticu zanimalo ju je kako spojiti duhovnu i poslovnu dimenziju pa je u Remetama završila Sustavan studij duhovnosti i američki studij "Vodstvo služenjem". Pročitajte kako on doživljava sv. Tereziju, što je od nje naučila i što ova svetica poručuje svima nama...

/ mb

Životni put sv. Terezije od Isusa

Sv. Terezija Avilska rođena je 1515.god u Avili u Španjolskoj. Bila je velika sveta žena s puno smisla za praktično, obnoviteljica karmelskog reda, spisateljica koja nam je ostavila djela od velike pomoći, mističarka koja ukazuje na put razmatranja i tumači ga, naučiteljica Crkve koja svojim autoritetom i iskustvom može voditi svakoga koji živi molitvu i vježba se u njoj. Sva njezina djela izraz su njezine obuzetosti Bogom, koji u njenom životu uvijek iznova preuzima inicijativu, pokazuje joj kako su mnogostrani i puni ljubavi njegovi planovi s ljudima. Bezuvjetno preporučuje molitvu kao put i sredstvo do ostvarenja cilja – Isusa Krista. Sv. Terezija osnovala je 17 ženskih i dva muška karmelska samostana.

Papa Pavao VI. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. To je proglašenje bilo prvo službeno priznanje ženine učiteljske uloge u Crkvi, ali to je ujedno bilo i službeno proglašenje važnosti Terezijina učenja i uzvišenosti njena svetog života.

Godine 1915. jednim okružnim pismom kralj Alfons XIII. proglasio je Tereziju zaštitnicom četa i korpusa svoje intendature, prije toga sveučilište u Salamanki već ju je proglasilo doktorom mistike. Sv. Tereziju za svoju zaštitnicu mogu uzeti i žene kućanice i zaposlene žene našeg stoljeća, kao i svi oni koji izgrađuju, rade i stvaraju, svi koji štuju prijateljstvo te svi koji se nadaju unatoč protivštinama.

Čime me oduševila sv. Terezija Avilska

Upoznala sam Isusa i krenula u crkvu kad mi je bilo trideset godina. Sve mi je bilo previše ozbiljno, pobožno, tugaljivo … Počela sam se bojati da „to“ nije za mene, a onda je u moj život ušla sv. Terezija Avilska. Dobila sam na poklon knjigu Marcellea Auclaira „Prva žena naučiteljica crkve”. Pročitala sam je i rekla: „To je to, tako hoću, pomozi mi.“

Par godina poslije kad sam čitala Edith Stein, ona je u svojoj knjizi opisala isti taj osjećaj. Kad je pročitala knjigu sv. Terezije rekla je: „To je to“ i otišla u samostan karmelićanki. Ja sam otišla samo u Remete u Svjetovni red Karmelićana, gdje mi je 25 godina duhovni otac i duhovni asistenet zajednice kojoj pripadam bio o. Vjenceslav Mihetec.

Sv. Terezija jednostavno vas privuče. Oduševila me je svojim čvrstim stavom, svojom odlučnošću, načinom na koji je spojila aktivnost i kontemplaciju, svojim odnosom s Gospodinom, odnosom sa sestrama, laicima, kraljevima, svećenicima….

Kakva je osoba bila prva naučiteljica Crkve

Praktična, razumna, prizemljena… Jednom je prigodom rekla: „Bože oslobodi me ljudi koji su tako duhovni da žele sve pretvoriti u kontemplaciju“ i zato se ona usredotočuje na oboje – na duhovne i vremenite oblike života kao i na dobar red, skladnu organizaciju, pravilo i mjeru.

Bila je šarmantna, osoba finog humora i žarke radosti. Te su njezine osobine nicale iz njezine unutarnje slobode, koja joj je bila svojstvena zato što se sva predala Bogu. Njezino predanje Bogu bilo je za nju središte života, izvor svega što je bila i što je činila.

s. Teodora Živković u Karmelu

Imala je ljubazan, prijateljski i ugodan pristup ljudima tako da je znala sve pridobiti za sebe. Bila je živahna i neusiljena tako da ljudi nisu mogli vjerovati da je sveta. Ona nije samo učiteljica molitve nego i pedagod. Za nju poučavati moliti znači poučavati živjeti, iznutra preporoditi čovjeka, dovesti ga do osobnog susreta s Isusom kroz prijateljski odnos i razgovor. „Dopusti da Bog ovlada tobom, onda će ti postati jasno što On želi učiniti od tebe.“, kazala je sv. Terezija.

Što sam od ove svetice naučila o upravljanju

Sv. Tereziju Avilsku je više osobina učinilo slavnom. Bila je velika sveta žena s puno smisla za praktično. Dva su velika zadatka-projekta koja je ostvarila, a započela ih je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijed: „osnuj samostane” i „radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao”. Shvatila je da Gospodin hoće činjenice, hoće djela. Kad je jednom kroz molitvu dobila poruku ništa je više nije moglo zaustaviti: „Pa sve ionako radim za Gospodina“, govorila je.

Od nje sam naučila kako voditi projekte:

“Duh, odlučnost i volja imali su u njoj takvu moć da je od časa kada je odlučila, stvar već bila kao završena, jer Gospodin dolazi u pomoć onima koji su odlučili da mu služe.” „Vi samo odlučite sve ostalo će učiniti Gospodin“, govorila je svetica.

I to je tako i u poslu i u životu. Kad mi je jednom bilo teško oprostiti uvredu pomogla mi je sv. Terezija tako da me je podsjetila: „Ti samo odluči da želiš oprostiti i to reci Isusu, a sve ostalo će On učiniti.

U poslu sam nastojala primjenjivati njezine upute. Bila je žena je koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima, ali Terezija ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu.

Duhovni put i molitva sa sv. Terezijom prava su avantura

U jednoj od njezinih knjiga pročitala sam: „Neka bude hvaljen Gospodin koji me izbavio od mene. Konačno slobodna od sebe same mogla sam služiti Gospodinu.“ Tada sam i ja rekla: „Hoću i ja. Molim te, pomozi mi”. A Terezija uslišava molitve i krenuo je moj put od samospoznaje do slobode. Terezija je posebna duhovna voditeljica, učiteljica, pratiteljica, sigurnom i čvrstom rukom vodi prema Isusu. I za najvišu duhovnost ona će reći: “Sve je učinjeno onoga trenutka kad se duša odlučila na nutarnju molitvu”. U jednom kratkom poglavlju u svojoj knjizi „Moj život” deset puta je napisala riječ „determinacion”, koju je povezala s idejom slobode: „Nužno je da se započne s ovom slobodom i odlukom (…) Ona koja ima u sebi tu odluku ne treba se ničega plašiti”, piše sv. Terezija Avilska. Izgradila je najprije sebe, postala je izgrađena ličnost, slobodna i zrela i time pokazala da pripadnost Bogu ne umanjuje ljudsko dostojanstvo i slobodu, nego da ih uzdiže i obogaćuje.

Za pet godina klauzure što je proživjela u samostanu sv. Josipa u Avili ona je sazrela, a najviši stupanj molitve oboružao ju je za djelovanje. I evo je slobodne, duhom slobodne, gospodarice same sebe, jer se oslobodila svakog egoizma, svakog ponosa i osobnog probitka; puna je srčanosti, svojstvene njenoj rasi, odvažna »odvažnošću koju Bog daje mravu”. Pa koga ne bi oduševila i povukla za sobom!!!

Samostan sv. Josipa u Avili

Radu je dala vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije je učinila djelotvorni posao

Sama Terezija upozorava da nije dovoljno samo duhovno rasti, nego nas upravo taj rast potiče i na djela. Tako nam je dala upute za naš životni projekt, ali i poslovni jer kako sama kaže svojim sestrama: “Ne pregnete li da steknete i vršite kreposti, ostat ćete vazda patuljaste.

“Ne želimo i ne bavimo se molitvom da uživamo, nego da zadobijemo snagu za služenje Bogu, jer ovome služi i duhovna ženidba da iz nje nastaju vazda djela, djela”.

“Kao što se istinsko apostolsko djelovanje rađa iz kontemplacije, tako i autentična kontemplacija uvijek nosi djelovanje. Djelovanje i kontemplacija postaju jedno, tako što jedno uvijek poziva drugo. (…) Nužno je prije biti da bi se moglo djelovati, prvo ljubiti da bi se moglo činiti. Sestre moje, ne gradimo kula bez temelja jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono što budemo mogle, Njegovo Veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više.”, zapisala je sv. Terezija želeći pomoći svojim sestrama i svima koji idu duhovnim putem.

U sv. Tereziji uvijek su nerazdvojno združene Marta i Marija i zato je dostigla takav stupanj u kojem kontemplacija i akcija nisu odvojene nego nerazdjeljive: ona se njegovu Veličanstvu u isti mah klanja i služi mu. Radu je dala vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije je učinila djelotvorni posao.

Meni su drage i njezine izjave jer puno govore o njoj. To su: „Sačuvao nas Bog glupih pobožnosti“ i „Ne trebaju mi svetice kiselog izraza lica, kad ste tužne plačite, kad ste radosne smijte se.“

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja