"U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći. U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".
Ja nisam sam na ovoj zemlji. Ljudi oko mene prolaze, dotiču me, razgovaraju sa mnom. Ja sam neodvojivi dio čovječanstva. Moja radost zrači na druge, moja bol rastužuje ih, moje stvaralaštvo bogati ih, moje disanje sudjeluje u pulsu svemira. Ima među ljudima onih čiju dušu posebno osjećam, čije povjerenje urasta u moje. Prijatelji. Oni koje poznajem i ljubim dublje od svakodnevnih razgovora u prolazu. U razgovoru s njima ja se oblikujem. Mi gradimo nove svjetove ljepote duha. U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći.
U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju.
U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći.
Moj prijatelj nije onaj koji ne može bez mene, nego onaj koji je sretan kad je sa mnom. Moj prijatelj nije onaj kojeg grčevito trebam i zarobljujem, nego koji luta slobodno šumama i čeka me i kaže: “Proći ćemo zajedno ovaj proplanak”. Ti si, Bože, moj prijatelj. Onaj koji mi dopušta moje “ne” i moje “da”, Onaj koji se raduje mojim jutrima, mojim prijateljstvima, mojim susretima. Onaj koji čeka u tišini da položim umornu glavu na njegovo rame. Onaj kome nisu strane moje suze ni moji zanosi. Ti si, Bože, neuništiv prostor i onda kad prijatelji odu, otuđe se, ostare, umru. Ti si tamo gdje sebičnost ne ranjava iskrene riječi, gdje JA ne okrnjuje ohološću zajedništvo. Učini me zato slobodnim da mogu stajati pred tobom. Želim da i ti primiš moje prijateljstvo. Danas ti donosim svoj pristanak na zajedničko povjerenje. Oživi ga među nama svojom slobodom. O, kada bi u mom pogledu vidio barem sjaj krijesnice.