U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.

Uvod

I danas smo Isusom u srcu Jeruzalema, u Hramu. Uđimo u svoj hram, nađimo vremena i za putovanje do Hrama, za boravak u njemu i povratak u svakodnevnicu.

Priprema

Isus nastavlja raspravu sa Židovima koji su u njega povjerovali, ali ga i dalje ne razumiju. I u našemu životu ima mnogo rasprava koje s Isusom nismo dovršili i koje traže puno više vremena i strpljenja, čekanja i nadanja.

Čitanje: Iv 8, 51-59

U ono vrijeme reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, ne će okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«
Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Razmatranje

Budući da ga slušatelji ne razumiju i ne slažu se s njime, mijenja li Isus svoje stajalište?
Što je u središtu njihova neslaganju i u čemu se oni razlikuju?
S kojim se likom u ovomu evanđelju ti poistovjećuješ?
Kakav je odnos Isusa i Boga kojega naziva svojim i našim Ocem?

Još malo

Isus nam pokazuje da Abraham ne upućuje samo onkraj sebe sama na Boga Oca, nego upućuje i na Isusa, Sina: „Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se“ (Iv 8, 58). Na riječi Židova da Isus nije mogao vidjeti Abrahama slijedi odgovor: „Prije negoli Abraham posta, Ja jesam“ (Iv 8, 58). „Ja jesam“ – ponovno pred nama stoji ovo jednostavno „Ja jesam“, ali sada određeno svojom različitošću od Abrahamova ‘posta’. Naspram svijeta dolaženja i prolaženja, nastajanja i propadanja, stoji Isusovo „Ja jesam“. Ovdje nije riječ o kategoriji vremena, nego o temeljnoj ontološkoj razlici. Time je jasno izraženo Isusovo isticanje jedinstvena načina bivovanja koje nadilazi ljudske kategorije.
Dakle, u Jeruzalemskomu Hramu, mjestu Jahvine nazočnosti, Isus vodi raspravu o svojoj objavi i tijesno s tim povezanim pitanjem mjesta Božje nazočnosti. Prema tomu, između Isusa i Židova u Hramu sporno je mjesto nazočnosti Božje prisutnosti. Isus objavljuje i ne odustaje od toga svjedočanstva Božje nazočnost u sebi, svojega jedinstva s Ocem (Iv 10, 30), objave da je slika u kojoj ljudi mogu vidjeti Oca (Iv 14, 9).
Isus, međutim, nije doveo u pitanje monoteizam. „Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac…“ (usp. Iv 5, 19-30)

Molitva

Zaključimo svoje razmatranje današnjega evanđelja molitvom koju nam donosi naš liturgijsko-pastoralni list Živo vrelo (2019. br. 1, str. 29). Zbirke molitava naslovljene su Moliti s Crkvom, a današnja nosi naslov: Život ispunjen Riječju.
„U bogoslužju Crkve uvijek iznova
odjekuje tvoja riječ, Gospodine:
„Danas se ispunilo ovo Pismo.“
Odjekuje među zidovima, pored nas,
katkad tako glasno da ju ne čujemo,
jer još nije našla smiraj u srcu našemu.
Odzvanja, odjekuje, opominje i tako nestaje, prolazi između nas.
Otvori nam srca, Gospodine,
da budu meka postelja tvojoj riječi
i daj da Pismo što se ispunja
po čudesnosti tvoga nauma,
udahne mudrost našim riječima,
snagu našim djelima,
čistoću našim željama
i ljepotu našim odnosima.
Ono se ispunja tek kada svemu dade puninu.
Nek nam žiće bude mio odjek tvoje riječi
i odsjev tvoje blizine,
koja svemu daje ljepotu vječnosti.