Večer prije ove HKM-ove objave prvi mladići stigli su na Pelješac trajektom odlučni sudjelovati u novome ljetnome kampu kojeg organizira Karmel Božjeg milosrđa u svome muškome samostanu u Donjoj Vrućici. Ako bude zainteresiranih drugi termin će organizirati krajem kolovoza. Termin za djevojke počinje tjedan kasnije i trajat će od subote, 24. srpnja, do subote, 31, kolovoza, no ne na istome mjestu nego u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj koji se nalazi otprilike 13 kilometara udaljen od muškog. To bi također mogla biti vrijedna nova informacija o ovome za naše prilike još uvijek jedinstvenome muško-ženskom Karmelu koji živi zajedništvo u odvojenim pustinjama unutar iste karizme, te koji je – uz to - ovoljetnom radnom temom možda i otjerao potencijalne 'kupače' jer ona glasi: „Mistika i motika – pustinjački kamp za mlade”.
I još kada ‘kupači’ doznaju – i s time ćemo o njima završiti – da su i muški Pustinjački samostan svetog oca Josipa kao i samostan sestara daleko od mora, u samom središtu poluotoka, naši karmelićani pustinjaci s. Maja Pavla Bašić i b. Dražen Vargašević su izabrali zasigurno dobru formulu da će im se pridružiti oni koji istinski traže susret s Bogom.
Pustinjački kamp za mladiće – njegovo prvo izdanje – koji je u jutarnjim satima već započeo molitvom i radom, najavili su na sebi svojstven način iz Karmela i to je poziv drugima za kolovoški termin:
Privlači li te biti što više nasamo s Isusom, u šutnji, u blizini Presvetog Sakramenta, u prirodi, a u isto vrijeme uživati diskretno zajedništvo u molitvi, radu i dijeljenju iskustva s braćom koja traže isto i u tome si pomažu?
Voliš li jednostavnost, oznojiti se radeći svojim rukama, prikazati neka odricanja da duhovno ojačaš? Vidiš li vrijednost biti neko vrijeme off-line da bi dublje otkrio sebe i poticaje Duha Svetoga koji te nastanjuje?
B. Dražen podsjeća: Kontemplativni život su pluća Crkve. Duboko udahni snagu i ljepotu kontemplacije. Dođi na pustinjački kamp za mladiće na Pelješac. Otkrij otvoreni izvor Božjeg Milosrđa u tišini karmelske pustinje.
Program kampa je jednostavno uzimanje udjela u svakodnevnici pustinjačkog ozračja života. No, ono što je (bilo) potrebno ponijeti i za ‘mistiku’ i za ‘motiku’ opisali su poticajnim riječima koje i provociraju i nasmijavaju:
Potrebno je ponijeti srce otvoreno za Isusa, Novi zavjet kao dvosjekli mač Duha Svetoga i mišice spremne čvrsto ga držati, bilježnicu, olovku i budno uho za poticaje Duha Svetoga, podložak i vreću za spavanje i marljivost da umoran može dobro zaspati, ručnike, stvari za osobnu higijenu i dobru savjest kao ogledalo za higijenu duše, radnu odjeću i obuću i spremnost za Evanđelje mira, zaštitne rukavice za rad i štit vjere, pokrivalo za glavu protiv sunca i šator, kacigu spasenja, sredstvo protiv komaraca i pojas čistoće.
Ako vam nešto od ovoga nedostaje nemojte se obeshrabriti. Zajedno ćemo se boriti da to nabavimo i namolimo, zaključuje ovaj karmelićanin uz podsjećanje: Ukoliko bude interesa drugi termin bi bio krajem kolovoza.
Pustinjački kamp za djevojke u Kuni Pelješkoj održat će se po treći put. Početak sedmodnevnog druženja sa s. Majom Pavlom počinje u subotu, 24. srpnja, i za Hrvatsku katoličku mrežu je objavila zašto su kamp tematski odredili riječima ‘Mistika i motika’.
„Te riječi su suvremena inačica drevne monaške izreke ‘Ora et labora’ – moli i radi, ali prilagođeno mladima. Mi živimo u svijetu koji je virtualan, koji fotošopirana stvarnost, na neki način zasjenjuje iskustvo istinske stvarnosti. To je nepotpun život, na površini, u koji su potpuno naši mladi uvučeni. Suvremeni svijet nudi lagana rješenja i lakši put, ovozemaljsku sreću koja je prolazna, a ostavlja i dalje duboku glad u čovjeku, iako možda nije uvijek svjestan toga.”
No, duša trajno traži puninu. Čovjek stalno traži i želi pronaći skriveno blago o kojemu Isus govori u Evanđelju, tumači s. Maja Pavla te i na sljedeće podsjeća: Njegova Riječ je to skriveno blago, a naša ‘motika’ baš upućuje na njezino otkrivanje i otkopavanje.
Nije nam u životu sve baš dano na dlanu, ne ide sve instant, na daljinski upravljač. Kopanje, dakle, ovdje upućuje na ulaganje jednog napora i snage da se dođe do nečega, do tog skrivenog blaga. Pozivaju iz Karmela Božjeg milosrđa mlade da, stoga, kopaju dublje u svom životu, da dođu do najdublje potrebe za Bogom koja u njima počiva.
Nude im u kampu svoju molitvu šutnju, samoću i pustinju – iskustvo života koje može jako pomoći drugima – malo ugasiti mobitel, bit off-line i kopati u vrtu svoje duše.
Naši karmelićani pustinjaci ne dijele – kaže ona dalje za HKM – programe, nego otvore vrata svoga samostana, koje trenutno ni nemaju, kako bi otvorili srca i prostor svog života koji je skroman i jednostavan da ga podijele s drugima.
U tome se otkriva nova duhovna stvarnost koju čini, uz ostalo, na kampu i svakodnevna misa, klanjanje, razmatranje, krunica, moljenje Časoslova, kao i svakodnevni rad u prirodi, u kućanstvu i u svemu što trenutno žive ovi redovnici u svojim samostanima na poluotoku Pelješcu.
Njima trajno dolaze pojedinačno i kroz čitavu godinu mladi, odrasli, svećenici, a tijekom ljeta u ovaj program prilagođen baš za mlade uključuje se po terminu do najviše 15 osoba, a tako je i bolje jer to je ipak monaška pustinja te je bolje da nije prevelika gužva, kaže naša sugovornica.
Onima, pak, koji se pitaju, ili strahuju, ‘zove li ih Gospodin’, mogu se samo prestrašiti samoće, šutnje, bez mobitela, no nije potrebno – zaključuje sestra – umirujući:
„Dolazak u tišinu i samoću i molitvu nije ‘kopanje’ po sebi i bavljenje samim sobom u negativnom smislu, već dolazim tu da mi Bog pomogne otkriti istinu o sebi, On pomaže iščupati korove u meni.”
“To je jedna avantura, jedan napor u duhovnom smislu ovih duhovnih vježbi, rada, duhovnog kopanja, a sve u okrilju Nebeske Majke Kraljice Karmela i njezinoga Bezgrešnog srca i Oaze Milosrđa Božjega i Isusa Milosrdnog kojem je naša redovnička pustinjačka zajednica posvećena.”
Kako zainteresiranima može biti tamo, objavili su na službenom blogu Karmela Božjeg milosrđa jedno prošloljetno svjedočanstvo:
“Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Ana i dolazim iz jednog mjesta u okolici Ljubuškog. Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo pustinje u Karmelu Božjeg Milosrđa na Pelješcu. Gospodin u Bibliji kaže: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu“. Nisam ni mogla zamisliti dubinu tih riječi dok se to nije počelo događati kroz hod u Karmelu. Iskustvo te pustinje započelo je molitvom i meditacijom kada je Bog progovorio proroku Iliji: Što ćeš ti ovdje Ilija? Tako sam se i ja pitala… Nakon toga ušli smo u veliku šutnju kroz koju smo imali i meditaciju, čitanje duhovnog štiva, sv. misu i rad. Po poticaju sestre dobivale smo zadatak u vrtu i slično. Dok je svaka od nas uređivala cvjetnjak, obrezivala grm, čupala korov, zalijevala… Bog je isto tako činio u našim dušama. Nešto nevjerojatno! I tolike su se milosti izlijevale na nas prilikom uređivanja vrta. Bog je bio taj vrtlar naših duša. Nakon tih zadataka vraćale smo se u našu pustinju, uz duboku molitvu, Sv. Misu, klanjanje i održavanje šutnje. Tek kada sva buka utihne, Božji glas jasno progovara! Da bi otkrili taj izvor moramo se sakriti u svoju nutrinu, u vrt duše. Pogotovo mi mladi toliko smo zarobljeni korovom grijeha, navezanosti, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, da ne možemo u tolikoj buci ni čuti glas Gospodnji koji nas poziva na izvor Vode Žive. Osobno sam doživjela ovu pustinju kao detektiranje onih korova u meni, prepoznavanje vrta moje duše i prihvaćanja onoga što Bog daruje. Htjela bih pozvati sve mlade ljude da pokušaju zaviriti u svoje nutrine preko pustinje. Jedino tu će moći čuti jasno Božji glas koji te poziva da otkriješ svoje skriveno blago.”