Franjevci Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda spomendan na fra Aleksu Benigara, hrvatskoga misionara u Kini, obilježili su 7. studenoga. Spomendan se tradicionalno slavi ovog datuma jer je njegovo tijelo tada bilo pokopano na Mirogoju. Zagrebački biskup kardinal Josip Bozanić 28. rujna 2007. dozvolio je da se zemni ostaci prenesu s Mirogoja u kriptu samostanske crkve Sv. Franje Asiškog na Kaptolu u kojoj je fra Aleksa djelovao. Njegov grob je i danas u crkvi Sv. Franje.

Crkva sv. Franje Asiškoga na Kaptolu

Misu u povodu spomendana na fra Aleksu predvodio je fra Venancije Mihaljević koji je istaknuo da je fra Aleksa svoju dušu predao Gospodinu na znakovit način u večernje sate blagdana Svih Svetih 1988. u Rimu. “Otac Aleksa Benigar i životom i smrću bio je Gospodinov. Njegov veliki poštovalac i promicatelj njegove kauze otac Bonaventura Duda znao je to slikovito izreći: ‘Za svetost dvoje je potrebno. Božji dar i čovjekov mar.’ Odnosno, na darove Božje milosti odgovarati svim silama uma, volje i srca”, rekao je fra Venancije.

Za svetost dvoje je potrebno. Božji dar i čovjekov mar.’

Fra Aleksa rodio se 28. siječnja 1893. u Zagrebu. Bio je misionar pun apostolskog žara, spreman na žrtvu, ali i na mučeništvo. Kada se fra Aleksi napokon ostvarila želja da pođe u misiju u Kinu krajem 1929., fra Venancije navodi, brod kojim je trebao putovati trebalo je popraviti u Trstu te je fra Aleksa tu pauzu iskoristio tako što je pohodio Gospu Trsatsku da bi joj preporučio svoj misionarski poziv. U svojim pismima bližnjima dok je boravio u Kini naveo je da je spreman i krv proliti za Krista: “Ako čujete da sam podnio i mučeništvo, tada zapjevajte: Tebe Boga hvalimo!” Uređivao je list za djecu i mlade Anđeo čuvar u kojem je bila rubrika Mali misionar sv. Antuna u kojoj je objavljivao priloge o misijima, ali i pisma živih misionara iz Kine.

Svečana proslava spomendana fra Alekse Benigara u crkvi sv. Franje Asiškoga na Kaptolu

Bonaventura Duda je za Aleksu Benigara naveo da je zagrebački Rimljanin. “Njegovu je zaslugu za cijeli proces kauze sluge Božjega Alojzija Stepinca najbolje izrazio sam zagrebački nadbiskup kardinal Kuharić na posljednjoj sjednici biskupijskog procesa 17. veljače 1994. kada je u svojem završnom govoru rekao: ‘Fra Aleksa Benigar je svojim svjedočanstvom upisao svoje ime u proces za beatifikaciju sluge Božjega Alojzija Stepinca, zahvaljujući osobito svojoj biografiji ‘Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal’ (Rim, 1974.) koja je strogo znanstvena.’ Ona je 1993. godine izdana i u Zagrebu, o stotoj godini rođenja o. Alekse Benigara.

Nadahnut sv. Pavlom, fra Aleksa htio je u životu biti “na hvalu slave milosti Kristove” (Ef 1,6). Bogu je posebno posvećivao cijelo svoje jutarnje vrijeme, a misa mu je bila središte oko kojega se odvijao čitav njegov život. Na Sve svete 1988., dan kada je umro ispovijedao je vjernike dva sata u bazilici. Kada je došao na večeru, neposredno prije zajedničke molitve, spopala ga je teška bol. Braća su mu priskočila u pomoć, položila ga na tlo i podijelila mu posljednje odrješenje. Dok su ga nosili u kućnu bolnicu, predao je svoju dušu Bogu. Često je o razmišljao o smrti te ga ona nije zadesila nenadano. Nazivao ju je ‘sestricom’, kao i sv. Franjo, jer će mu otvoriti vrata raja.

Svečanu zadušnicu 5. studenog  služio je u Rimu general franjevačkoga reda o. John Vaughn s više od 100 sumisnika. Tijekom sahrane na Mirogoju 7. studenog gdje je znamenito slovo održao je o. provincijal Rajko Gelemanović. Rimski vikarijat izdao je 5. srpnja 1995. proglas o početku crkvenog procesa za ispitivanje njegove svetosti.