Svi mi koji dolazimo na svijet kao sinovi Adama i Eve, nasljeđujemo Izvornu ranu kao i njene posljedice. S izuzetkom Marijina Bezgrješnog začeća i Isusova djevičanskog rođenja, svi mi baštinimo istočni grijeh i njegove posljedice u samom trenutku našeg začeća. Krštenje ispire ljagu istočnog grijeha, ali ne i posljedice koje sveti Toma Akvinski naziva požudom, piše otac Ed Broom s portala Catholic Exchange.

Izvorni grijeh ranjava od samog početka; osobni i stvarni grijeh pogoršava stanje našeg ranjenog stanja.

Te loše sklonosti koje se definiraju kao glavni grijesi ostaju u samom našem biću sve dok ne umremo. To su sljedeći: proždrljivost, požuda, pohlepa, lijenost, zavist, ljutnja i oholost. Uz pomoć Božje milosti i naše suradnje s Bogom te se loše sklonosti moraju ukrotiti i prakticirati suprotne vrline.

Stoga cijelo čovječanstvo ima smrtnu ranu koja proizlazi iz istočnog grijeha. Stanje naše ranjene ljudske prirode pogoršava naša vlastita moralna krivnja koja proizlazi iz našeg osobnog grijeha. Izvorni grijeh ranjava od samog početka; osobni i stvarni grijeh pogoršava stanje našeg ranjenog stanja.

Živimo u svijetu koji hoda rame uz rame s hodajućim ranjenim čovječanstvom i dodajemo svoju kvotu ovom ranjenom i slomljenom svijetu. Rana ili ranjeni iscjelitelj? S obzirom na našu ranjenost, dvije su mogućnosti. Ili smo ranjeni ranioci ili postanemo ranjeni iscjelitelji. Ako se ne pomirimo sa svojim ranjenim stanjem, tada naša ranjenost raste, gnoji se i širi poput bolesti, poput moralne pandemije. Ranjavamo druge svojim ranjenim stanjem.

Ranjeni iscjelitelj

Međutim, ako prepoznamo da smo istinski ranjeni i to priznamo, te težimo traženju iscjeljenja, onda to doista može postati stvarnost. Kako? Jedino rješenje je trčati Isusu. Samo nas Isus može istinski ozdraviti. Doista, samo je On Iscjelitelj Ranjenih. Prorok Izaija se osvrnuo na Isusov dolazak i Njegovu misiju kada je rekao “Njegovim ranama smo izliječeni.”

Muka. Njegove rane i naše iscjeljenje. U svojoj muci Isus je bio ranjen za nas. Njegovo bičevanje na Stupu, Njegovo krunjenje trnjem, Njegov pad pod težinom križa, čavli koji su probili Njegove ruke i noge, Njegov bok koji je bio proboden kopljem – sve to očituje Isusove otvorene i zjapeće rane.

Pronalaženje utočišta u ovim ranama. Ako iskreno tražimo utočište u Isusovim ranama, tada možemo doživjeti Njegovo iscjeljenje. Konkretno, liječenje naših moralnih rana može se dogoditi u kontekstu sakramenata, a posebno u sakramentu ispovijedi. Zapravo, svaki sakrament ne prenosi samo milost, već i posebnu sakramentalnu milost koja ga razlikuje od ostalih. Sveta Euharistija daje hranu i duhovnu snagu. Sakrament ispovijedi daje moralno ozdravljenje rana koje smo zadobili zbog moralnog zla koje nazivamo grijehom.

Krv Kristove moći. Svaki put kada s dobrim raspoloženjem pristupimo sakramentu ispovijedi, onda ispovijedi grijeha i sakramentalnim odrješenjem Predragocjena Krv Isusova koja je prolivena na križu na Kalvariji tog prvog Velikog petka pere naše grijehe. Predragocjena Krv nas čisti i liječi.

Sveta misna žrtva i sveopće ozdravljenje. Od svih mogućih lijekova za ozdravljenje ranjenog čovječanstva, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, postoji svemoćno sredstvo koje imamo na raspolaganju: Sveta Misa. Od svih molitvi koje se mogu moliti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nema snažnije i djelotvornije molitve od Svete Misne Žrtve. To je doista opus Dei – veliko djelo samoga Boga. To je zapravo Bog koji se nudi; Isus (Druga Osoba Trojstva) se snagom Duha Svetoga nudi u ruke svog Nebeskog Oca za spasenje čovječanstva.

Kalvarija. Misa koja nadilazi sva vremena i mjesta. Iako je istina da je Isus umro na Kalvariji, Veliki petak, prije više od dvije tisuće godina, prisutnost i snaga Kalvarije proteže se na sva vremena i mjesta čak do kraja vremena. Kako se to događa? U svakoj misnoj žrtvi danas, sutra i do kraja vremena to nas vraća na Kalvariju. Tog prvog Velikog petka dok je Isus visio na križu izlio je svoju predragocjenu krv. Ta ista Krv koju je Isus dragovoljno i u izobilju prolio postaje prisutna u svakoj misi. I upravo kroz prolijevanje Krvi Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta, pročišćenje naših grijeha i spasenje postaje stvarnost.

Prinosimo svetu misnu žrtvu za ozdravljenje naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Sveta misa: Metapovijesni događaj. Pod metapovijesnim se misli na to da nadilazi sva vremena, mjesta, događaje i kulture. Snaga i djelotvornost svete mise vraća se na Kalvariju (prije 2000 godina); ona je zapravo prisutna, njeni plodovi i učinci upravo sada, ali također se njena moć proteže u budućnost do kraja vremena. Predragocjenom Krvlju Isusovom prolivenom na Kalvariji rane se uistinu liječe, a ranjeni ranjenici doista mogu postati ranjeni iscjelitelji!

Zaključno, svi mi možemo dodirnuti izvor beskrajne vrijednosti: svetu misnu žrtvu! Čak i jedna misa služena za članove naše obitelji može imati univerzalni odjek. Predragocjena Krv Isusova, prolivena na Kalvariji, ali primijenjena u svakoj misi, ima univerzalno proširenje. Sveta misa može očistiti naše umrle rođake koji su možda živjeli stotinama godina u prošlosti. Sveta misna žrtva može služiti obraćenju, posvećenju i spasenju članova obitelji koji žive u sada. Konačno, koliko je Bog velik i moćan kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće, a sve to primijenjeno u svetoj žrtvi mise. U daleke godine sveta misa može spriječiti grijeh, posvetiti duše i obratiti najokorjelije grešnike. Pomolimo se po svetoj misi Predragocjene Krvi Isusove da doista ne budemo ranjeni ranitelji nego ranjeni iscjelitelji u slomljenom i ranjenom svijetu!