S. Antonita Mahnet je iznijela svjedočanstvo duhovnoga poziva i predstavila ih župnoj zajednici, kao i Družbu milosrdnih sestara sv. Križa. U kratkim crtama opisala je životni put svake od njih, koji je prije nepunih 64 godine obilježen odlaskom iz Bedenice u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, te naglasila kako se uvijek rado vrate u posjet Bedenici. Ove godine u siječnju proslavile su svoj dijamantni jubilej. „Želja nam je, da velika svetkovina Duha Svetoga bude za vas, a i za sve nas, dan zahvalnosti Dragom Bogu, što se udostojao iz ove sredine, iz drevne župe Svih Svetih, iz skromnih seljačkih obitelji, pozvati nas neznatne, da ga izbliže slijedimo u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa”, poručila je.

„S. Petrinka Tuković, krsnim imenom Barica, tijekom svojega redovničkoga života prošla je kroz više naših redovničkih kuća. Sada je već 20 godina u Donjem Miholjcu. Tamo je razvila i misijsku djelatnost. Okupila je lijepi broj plemenitih osoba, koje su bile spremne pomagati siromasima u misijskim zemljama. Izrađuju razne vrijedne rukotvorine, par puta u godini to prodaju, a novac šalju u misijske zemlje. U proteklih 15 godina platile su školovanje za 90-ero djece i dva bogoslova. U tome su sudjelovale i neke obitelji iz naše župe u Bedenici. 2017. godine grupa se uključila u organizaciju ‘Marijini obroci’. Do sada su kroz tu organizaciju uplatile hranu za 1233 djece. Prije godinu dana dobile su u Zambiji (Afrika) školu i kuhinju sa nazivom Donji Miholjac, što im je velika radost i uspjeh. Osim toga, ta zauzeta misijska grupa povremeno šalje svotu novca i u Brazil za siromašne. Tamo već dugi niz godina radi naša susestra s. Beatrica Krstačić, rodom sa otoka Raba. Sada se za Brazil priprema još jedna naša mlada sestra Gita, profesorica koja radi u srednjoj školi u Zagrebu. Osim toga, s. Petrinka još uvijek, koliko dospije, obilazi u Donjem Miholjcu teško bolesne i starije osamljene osobe, što je za njih utjeha i radost. Na temelju svega toga s. Petrinka je primila nekoliko priznanja od odgovornih osoba i ustanova”.

Govoreći o svojemu životnom putu s. Antonita Mahnet, krsnim imenom Marica, istaknula je: „Odmah nakon redovničke formacije opredijeljena sam za rad u zdravstvu. Kao medicinska sestra radila sam oko 15 godina u Crnoj Gori u Starom Baru. Radna mjesta: transfuzija, operacija, odjeli i drugo po potrebi bolnice. Tu sam doživjela i katastrofalni potres 1979. na Uskrs, 15. travnja. Za vrijeme Domovinskog rata bila sam u Osijeku, neurokirurgija, zatim u ratnoj bolnici u Donjem Miholjcu. Zadnjih 7 godina radnog staža radila sam kao glavna sestra u dva zagrebačka doma umirovljenika u Klaićevoj 10 i Crnatkovoj 14, pod istom upravom. Dom je brinuo za oko 120 nepokretnih bolesnika, a ukupan broj se kretao oko 340 smještenih osoba. Tada je bio veći priljev izbjeglih ili protjeranih starijih i nemoćnih osoba iz Vukovara i ostalih napadnutih mjesta. U to vrijeme iznenađena sam dodjelom Spomenice Domovinskog rata i to smatram priznanjem svim mojim susestrama iz Družbe, koje su radile na ratom zahvaćenim područjima i sa ranjenicima. Odlaskom u mirovinu uključila sam se u razne poslove unutar svojih sestarskih zajednica. Sada se nalazim u našoj provincijalnoj kući, samostanu u Đakovu“.

Uz kratke podatke iz povijesti s. Antonita je iznijela nekoliko aktualnih podataka o Družbi.