U tišini smo pozvani zastati i osluhnuti svoje srce: komu ili čemu smo najdublje privrženi? Privržen znači uvijek vjeran, odan. Privrženost je, dakle, duboka povezanost srca, ona koja ne sputava, nego oslobađa. Kršćanska privrženost ne znači zatvaranje u sebe ili posesivnu ljubav, nego potpuno povjerenje koje se rađa iz odnosa s Bogom. Prava privrženost započinje u Bogu i kroz Boga se prelijeva u obitelj.

Sveti supružnici Zélie i Louis Martin svjedoče da ljubav prema Bogu ne umanjuje bračnu i roditeljsku ljubav, nego je pročišćuje, učvršćuje i daje joj vječnost. U njihovu zajedničkom životu jasno se vidi da prava privrženost Bogu čovjeka ne udaljava od obitelji, nego je čini mjestom rasta u svetosti.

U pismima sabranima u knjizi ‘Istinska ljubav’ otkrivamo supružnike koji su Boga stavili u središte svakodnevice. Njihova privrženost Bogu bila je izvor njihove međusobne vjernosti, strpljivosti i nježnosti. U svakodnevici obitelji Martin privrženost se očitovala u prihvaćanju križa, ustrajnosti i vjernosti. U pismu šogorici jasno se vidi kako Zélia razumije obitelj kao mjesto u kojem se uči predanje Božjoj volji, ali i odgovornost jednih za druge. Njezine riječi odišu jednostavnom, ali dubokom vjerom. Bog nije udaljeni promatrač obiteljskog života, nego prisutni suputnik u radosti i u boli.

U pismu šogorici Zélie piše s jednostavnošću i mirom osobe koja se oslanja na Božju providnost.

Njezine riječi otkrivaju srce koje se ne veže grčevito uz vlastite planove, nego u povjerenju prihvaća Božju volju.

Takva privrženost Bogu oslobađa čovjeka straha i omogućuje mu da i svoje najbliže ljubi slobodno, bez zahtjeva i pritiska.

Razmišljajući o njezinu pristupu obitelji, pozvani smo preispitati vlastite privrženosti. Jesmo li ponekad previše vezani uz vlastite planove, očekivanja ili strahove, a da se pri tome premalo pouzdamo u Božju providnost? Jesmo li spremni ljubiti svoje bližnje slobodno, bez vezivanja i potrebe za kontrolom, oslanjajući se na Boga? Koji me konkretan korak danas Gospodin poziva učiniti kako bi moja obitelj rasla u istinskoj ljubavi? Privrženost Bogu ne znači bijeg od obitelji, nego spremnost da obitelj ljubimo nesebično, čak i onda kada to nije lako, kada zahtijeva žrtvu. U obitelji Martin vidimo da se sveta privrženost očituje u prihvaćanju žrtve, u strpljivoj brizi jednih za druge i u povjerenju da Bog vodi i onda kada put nije jasan. Privrženost Bogu postaje izvor snage za obitelj.

Stoga obnovimo svoje povjerenje u Boga i dopustimo mu da On bude središte naših obiteljskih odnosa. Obnovimo odluku da Boga stavimo na prvo mjesto u svojem životu, kako bi i naše obitelji mogle rasti u istinskoj ljubavi.

Kada je Bog temelj naše privrženosti, obiteljske veze postaju snažnije, slobodnije i otvorene nadi koja nadilazi prolaznost ovoga svijeta, ljubav postaje dublja, postojanija i sposobna nositi križ. U takvoj privrženosti rađa se mir koji ne ovisi o trenutnim okolnostima, nego o sigurnosti da smo, zajedno sa svojom obitelji, u Božjim rukama.

U povodu dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja sv. Ljudevita i Azelije Martin meditaciju je priredila članica Karmelskih laika Irena Podgajski.