Bog je svemoguć, a za Mariju kažemo da je svemogući zagovor. Danas se nalazimo u ideološkom okruženju. Žive bi nas progutali! Vrag je iskopao duboke rovove u koje samo što nas ne zatrpa. Ima li nade? Zdravo Marijo, milosti puna…
Isplati se pročitati knjigu Miroslava Međimoreca Piše Sunja Vukovaru, Istinite priče iz Domovinskog rata, prenosi Katolički tjednikKatolički tjednik. (Nije preporučljivo čitati prije spavanja zbog težine sadržaja!)
Svi znamo da je većina naših branitelja nosila krunicu oko vrata. U obranu Posavine došao je jedan prekaljeni vojnik iz Sunje. Srbi su na tom području žestoko udarali jer su svakako htjeli ostvariti sigurnu vezu između Beograda i Banje Luke. On je sa svojom postrojbom upao u zasjedu. Sve su ih likvidirali, samo se on uspio sakriti. Potraga za njim bila je neumoljiva. Bio je ranjen. Probijao se kroz močvarno žbunje stišćući ranu iz koje je šikljala krv. Zagrabio je križ s vrha krunice i stiskao ga među zubima. Područje nije poznavao tako da se gubio na svakom koraku. Izgledalo je da nema nikakve nade. Križ iz zuba nije ispuštao. Uspio se uvući u neku rupu i prekriti žbunjem. Neprijatelji su došli nadomak te rupe. Gospe, sad ili nikad! I otišli su. Proživio je još milijun muka i sretno došao do hrvatskih postrojbi.
On je sa svojom postrojbom upao u zasjedu.
Svi znamo što se događalo nakon pada Vukovara. Kolone zarobljenika i ranjenika odvožene su na sve strane. Autobus za autobusom. Do tih su autobusa prolazili kroz špalir razularenih četnika i arkanovaca. Žive bi nas progutali! Neke su izvodili iz kolone i mučili, pa ubijali. U jednom se autobusu našao i brat spomenutog autora knjige. Vozili su ih daleko od Vukovara da ni sam nije znao gdje se nalazi. Iskrcali su ih na nekom mjestu i sve poredali u rov koji je bio visok do njihovih glava. Ispred njih su stali vojnici s uperenim strojnicama. Čekali su pucnje, smrt i jaružalo da ih zatrpa. Jedan je od zarobljenika počeo glasno moliti Zdravomariju. Ostali su prihvaćali. Rovom je odzvanjala glasna molitva Zdravomarije. Jedna za drugom. Zdravo, Marijo, milosti puna… i na času smrti naše. Amen. Pucnja nije bilo. Što se dogodilo? Nakon nekog vremena došla je naredba da svi izlaze iz rova i ukrcavaju se iznova u autobuse. Vozili su ih u logor u Srijemskoj Mitrovici. Mnogi su preživjeli zahvaljujući razmjeni, među njima i autorov brat koji je ovo ispripovjedio. Da se ne zaboravi! Da se ne ponovi!
Bog je svemoguć, a za Mariju kažemo da je svemogući zagovor. Danas se nalazimo u ideološkom okruženju. Žive bi nas progutali! Vrag je iskopao duboke rovove u koje samo što nas ne zatrpa. Ima li nade? Zdravo Marijo, milosti puna…
Kažu da se pakao zatrese kada se zazove njezino ime!
Ona su gornja dva događaja povijesne činjenice. Marija je povijesna osoba. Činjenica. Ona koja činiunutar povijesti. Sada, kao u Kani Galilejskoj. Sada, kao i pod Križem. Evo ti majke! Evo ti sina! Nisu to jeftine riječi. Izgovorene su s velikom mukom. One su oporuka. Predaja blaga. Marija je nepobjediva. Sve su đavolske vojske kao ništa pred njom. Kako to da se zaustavio bijes onih vojnika sa strojnicama pred zvukom njezina imena? Kažu da se pakao zatrese kada se zazove njezino ime! Ovi gornji događaji mi daju za pravo da u to vjerujem! Zdravo Marijo, milosti puna …