Izmolimo barem jednu Zdravomariju.

U Njemačkoj neki zločinac osuđen na smrt ne htjede se ispovjediti.

Jedan pater isusovac koji bio prisutan izvršenju njegove kazne je na sve načine pokušavao prisiliti ga za ispovijed, ali je vidio da samo gubi vrijeme. Tada mu predloži da skupa izmole jednu Zdravomariju na što osuđenik pristade.

Čim su završili molitvu osuđenik poče gorko plakati, zatraži da se ispovijedi i pođe u susret smrti sa Marijinom sličicom u zagrljaju, koju mu je dao pobožni isusovac.

Foto: Canva

Tri Zdravomarije su moja jedina molitva.

Jednog sam dana saznao da je neki miroljubiv, ali prema vjeri ravnodušan gospodin teško obolio, pripovijeda misionar redemptorist. Nekoliko puta sam ga posjetio i uvijek me prijazno primio.

Njegovo se stanje pogoršalo, a srce sve više slabilo. Tada sam odlučio podsjetiti ga na sakrament pomirenja, kojeg on od vjenčanja nije primio. Na taj se prijedlog njegovo ljubazno lice namrštilo i zlovoljno mi pokazao vrata rekavši:

„Ako me želite posjećivati kao prijatelj, drago mi je. Ali Vi se pokušavate nametnuti mojoj savjesti. Idite i ne dolazite više, ja se neću ispovijedati!“

Morao sam se povući. Ali prije nego što sam izašao iz sobe, kleknuo sam do njegova kreveta i rekao mirnim glasom:

Kad se već ne želite ispovijedati, dozvolite mi da barem u Vašoj prisutnosti izmolim tri Zdravomarije!

Odgovorio je: „Što se mene tiče, možete! Uostalom, tri Zdravomarije su moja jedina molitva. Svojoj sam ženi na smrtnom času obećao da ću tu molitvu stalno za nju moliti i taj zavjet održati. Više ne smijete od mene tražiti.“

Tri smo puta izmolili povjerenu mu molitvu. Dižući se, prihvatio je moju ruku i suznih me očiju zamolio: „Ispovjedite me, dragi oče!“ Idući je dan primio pobožno svetu pričest i nakon zahvale blago preminuo.

Foto: Canva

Osjećam da će mi se Djevica nasmiješiti.

U malom provincijskom gradiću, dva dana pred svršetak pučkih misija javila je neka pobožna duša misionaru da je neka žena u okolici teško oboljela.

Radilo se o nekoj nevjernici, staroj vrtlarici, koja je tvrdila da je samo malo prehlađena. Pater se uputio k njoj, no bolesnica nije htjela
ni čuti o ispovijedi. Na kraju mu je rekla: „Dođite za tri dana opet, tada ćemo vidjeti kako ću se osjećati.“

„To nije moguće, tada neću više biti ovdje!“

Darovao joj je sličicu Majke Božje i opomenuo je: „Danas u četiri sata popodne dolazim ponovno. U međuvremenu se pripremite!“

Vrativši se ponovno našao je staricu posve izmijenjenu. Sklopljenih ruku, iskreno se kajući obavila je opću ispovijed, pa je začuđeni pater upita:

Što ste učinili da ste tako veliku milost zaslužili?

„O, jako malo“, odgovorila je.

„Prije 40 godina imali smo u župi misije. Tada sam imala 25 godina i bila sam udana. Morala sam pateru obećati da ću svaki dan izmoliti tri Zdravomarije. Uvijek sam mnogo radila, odgojila sam petero djece, ali tri Zdravomarije nisam nikada zaboravila.

Navečer rekla je svojoj kćeri prije spavanja: „Kako sam sretna! Osjećam kao da će mi se Presveta Djevica za ispovijed nakon četrdeset godina nasmiješiti.“

Sat kasnije je blago, bez smrtne borbe izdahnula.