Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!
Žene svojim muževima kao Gospodinu!
Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela.
Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju
da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ
te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.
Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.

Efežanima 5, 21-28

Kao djevojčica često sam zamišljala svoj dan vjenčanja kao romantičnu idilu, prepunu nježne čipke, dugu tradicionalnu haljinu i obilja svježeg cvijeća. Naravno, nisam razmišljala dalje od ove točke, o tome bih li mogla postati čestita žena, ili čak što je to čestita žena, piše Catholic Exchange.

Svatko od nas usvaja razumijevanje o tome tko su muškarci i žene, uglavnom na temelju okruženja u kojem smo odrasli, kao i kulturnog miljea u kojem smo doživjeli svoje odrastanje. Kod mene je to bila podsvjesna svijest da mi je potreban muškarac da bih u potpunosti bila žena, da će muškarac “upotpuniti” mene, a ja njega.

Ženstvenost mi se predstavljala na tipičan način osamdesetih godina prošlog stoljeća, iako sam se školovala na po uzoru na Mariju, Majku Božju, od svojih učitelja. Kao učenica prvog razreda naučila sam da je Marija tiha, plaha i ugodna; to su bili pridjevi koji su opisivali njezinu blagost.

Tako sam došla kući iz škole, zagledala se u svetu kartu s anđeoskom slikom Marije i gurnula je ispod hrpe knjiga ili papira, gdje me ne bi podsjećalo na nedostatak ženske vrline.

Često su me opominjali zbog mojih otvorenih stavova, mojih strastvenih molbi protiv onoga što sam smatrala nepravdom, moje urođene potrebe za neovisnošću. “To nije damski” često je bilo negodovanje, a ja sam bila ušutkivana. Često sam pognula glavu od srama i internalizirala poruku da nisam prava žena i da to nikada ne mogu biti, jer nisam imala “pravu” osobnost.

Tek nedavno sam čula propovijed koja mi je dala novi uvid. Poput mnogih žena, uvijek sam se ježila na riječi: “Žene, budite pokorne svojim muževima.” Podsjeća na jezik kojim se objašnjava kakve bi žene trebale biti, a kakve ja nikada nisam bila: tiha i popustljiva, uvijek vedra i nasmijana i opuštena.

Ali naš župnik Mark, objasnio je da riječ submisivan doslovno znači biti “pod misijom” nekoga, u ovom slučaju, nečijeg muža. Ali muž najprije mora biti pod Božjim poslanjem, što znači da je žena pozvana pomoći svom mužu u tome kao jednog uma i srca – zajedno, da budu partneri u toj Božjoj misiji.

Jednako razotkrivajuće, naučila sam iz knjige Mary Kloske, Svetost ženstvenosti, da je žene stvorio Bog za dvije glavne zadaće: da budu pomoćnice i da budu dar. Znamo za aspekt suradnika, koji obično uključuje brak. Ipak, biti partner u širem smislu odnosi se na duhovnost majčinstva, poziv da se njeguju i služe drugima kroz jezik srca. Ovo je jedan od najvećih blagoslova ženstvenosti.

Djevica Marija/Foto: Dario Zürchauer

Drugi, biti dar, znači da prvo moramo primiti prije nego što možemo dati. Smatram da je to ključno, osobito proročansko u današnje vrijeme, jer žene obično ne misle da trebaju primiti prije nego što daju. Na to gledamo kao na sebičnost, vjerojatno zato što je ideja brige o sebi više usmjerena na uživanje nego na njegu uma, tijela i duše.

Što, odnosno koga prvo primamo, kako bismo mogli u potpunosti živjeti pod Božjim poslanjem za naš brak? Da bismo se pokorili i svojim muževima? Naravno, primamo Boga – Njegovu milost, Njegovu ljubav, Njegovo iscjeljenje. To se postiže kada svakodnevno otvaramo svoja srca na način na koji je Marija živjela, “razmišljajući o ovim stvarima” u svojim srcima.

Žene prvo moraju primiti darove koje joj Bog želi dati prije nego što mogu dati sebe.

Ne možemo započeti naše dane sa zabludom da kontroliramo kako će se sve odvijati, tko će čime upravljati, koliko će se postići. To barem ne možemo učiniti bez da se prvo obratimo Bogu, koji nas ispunjava sobom i bolje nas osposobljava da budemo pobožne žene koje istinski, ponizno, žive pod poslanjem svojih muževa.

Što se tiče Marije, naučila sam od jednog mudrog prijatelja da je ona savršeno utjelovljenje svake dobre stvari, svake vrline u svakoj osobi. Ona je primjer krotkosti, ali ne kao slabost. Blagost je, naime, i nježna i moćna. Srce joj je plamtjelo dubinom i tajanstvenošću, baš kao i moje. Kao što su i mnoga ženska srca.